13.09.2011.
Antun Mandić / M. N.
Pregleda: 3855
Komemoracija kod spomen obilježja na Psunju
(FOTO: 034portal)
Slavko Galik, član Psunjske satnije Zbora narodne garde obišao je danas skupa s članovima obitelji poginulih mjesto pogibije trojice branitelja kod HRT-ovog odašiljača na Psunju kod Strmca. Ondje su položili cvijeće skupa s predstavnicima brigade, zapalili su svijeće i pomolili se za poginule.
Prije točno 20 godina, 13. rujna 1991. godine, na tom je mjestu iz zasjede napadnuto 6 pripadnika Psunjske satnije, a u tom trenutku na osiguranju releja bilo je 24 pripadnika 1. vidovačke satnije 4. bataljuna 108. brigade ZNG.
Odajući počast trojici poginulima u ime Psunjske satnije ZNG svijeću je zapalio preživjeli iz te zasjede Slavko Galik i zapovjednik 121. brigade brigadir Josip Mikšić. U ime Vidovačke satnije (Požega) ZNG svijeću su zapalili pukovnik Vilko Pavelić i satnik Antun Mandić. Molitvu za poginule hrvatske branitelje predvodio je Vojni kapelan iz Vojne kapelanije „Sveti Ivan Krstitelj“ Požega vlč. Željko Volarić.
Na šumskom putu od releja HRT-a na Psunju do Strmca i prema Novoj Gradišci neprijatelj je uz pomoć domaćih četnika iz okolnih naselja – Cicvare, Cikote, Bjelajci, Gornja Šumetlica i drugih mjesta vršio stalne napade iz zasjede.
Tako su 13. rujna 1991. na Crnoj Bari (predio šume na Psunju) minirali put s namjerom da dignu u zrak autobus koji je prevozio vojnike ZNG iz Požege na smjenu. Međutim prije autobusa naišlo je drugo vozilo, kombi s također hrvatskim vojnicima. Taj kombi dignut je u zrak, pri čemu su poginula tri vojnika Psunjske satnije Ivan Matošević, Stjepan Skrobić iz Cerničke Šagovine i Robert Petanić iz Nove Gradiške. Ostala trojica vojnika koji su također bili u istom kombiju ranjeni su i unatoč tomu uspjeli su se izvući iz teško oštećena vozila te se kroz šumu pješice spustiti do Strmca.
Neprijatelj je na mjestu eksplozije postavio osam streljačkih zaklona s namjerom da uništi veći broj hrvatskih vojnika. Obrana releja Psunj bila je dobro organizirana te je spriječen prekid komunikacije sa Zagrebom i spašena je Nova Gradiška da ne padne u ruke neprijatelja.