Bivši član Bekrija: Prisutnost u medijima bi trebalo zaslužiti kvalitetom, ali često to nije tako
09.04.2016.
Tomislav Milanović
Pregleda: 8886
Robert Vojvodić u svom studiju
(FOTO: Tomislav Milanović)
"Amerikanci su od country glazbe napravili puno smjerova i zašto i mi ne bi to učinili. Prije no što se tamburaška glazba popularizirala ljudi su smatrali da je tambura tradicionalni instrument na kojem se mora svirati ono što su svirali naši djedovi i da na njoj ne može svirati pop rock glazba. Mi smo imali malo drugačiji pristup", rekao nam je bivši član TS Bekrija, Robert Vojvodić iz Mihaljevaca.
Priča kako su Bekrije i Gazde prvi uveli življe ritmove u tamburašku glazbu, ali pošto su Gazde u to vrijeme bili u Zagrebu bilo im je lakše doći do medija.
- Prije je prisutnost u medijima bila povezana s nekakvom vezom ili poznanstvom. Nas kad su i zvali na neku proslavu trebalo nam je puno organizacije oko prijevoza i dok dođemo u Zagreb znalo se dogoditi da proslava već prođe. Kad smo svirali uživo ubacili smo ritam mašinu što baš nije uobičajeno, a na većim svirkama smo koristili bubnjare – prisjeća se Robert.
Kaže kako je danas puno više medija i da u njih može dospjeti gotovo svatko, a možda i neki bendovi koji to baš i nisu zaslužili.
- Medije bi trebalo zaslužiti kvalitetom koja se stječe s jako puno rada. Talent je bitan, ali rad je puno bitniji i da bi bio profesionalan moraš vježbati jako puno godina. Danas u studiju često ne snimaju članovi benda nego studijski svirači. Kad ljudi čuju nekakav spot na televiziji misle da to sviraju članovi benda, a to je u nekim slučajevima laž. Kod mladih bendova to je čest slučaj i često je pjevač jedini koji je obavio dio posla u studiju – priča nam Robert. 
Robert posjeduje svoj studio, radio je s prvim ženskim tamburaškim sastavom u svijetu, Garavušama, a sada podučava također mladi perspektivni ženski tamburaški sastav TS Hrvatice. Predaje tamburu i obučava dječji orkestar u osnovnoj školi u Čaglinu. Dugo godina je bio i umjetnički direktor dječjeg festivala Cvjetići glazbe u Pleternici.
- Od TS Hrvatica koje su jako perspektivne planiram napraviti bend koji sam snima u studiju i uživo jednako kvalitetno. To zahtjeva jako puno rada u vidu svakodnevne vježbe. Radio sam najviše s djecom i mladima. U isto vrijeme mogao sam pisati pjesme za poznate bendove od čega bih imao puno više koristi, ali ovo mi je puno veći gušt – priznaje Robert. 
Od 2002. godine snimio je i otpjevao dosta skladbi, ali kao što je rekao prioritet su mu mladi perspektivni glazbenici. Pjesme koje je radio kaže da nisu baš slušane u medijima.
- Danas možete napraviti najbolju pjesmu na svijetu, ali morate znati raditi marketing. To je ogroman posao i materijalno ulaganje. Poručio bih mladim bendovima da svakodnevno strpljivo vježbaju. Glazba je umjetnost i da bi bili dobri u tome morate živjeti s tim. Poručio bih im da budu pošteni i da medijsku pozornost zasluže svojim radom – rekao je za kraj Robert.
