Lana Derkač: Od pisanja se ne može živjeti
22.08.2011.
Martina Smrzlić
Pregleda: 6234
Lana Derkač, pjesnikinja i pisac
(FOTO: Martina Smrzlić)
Požeška pjesnikinja Lana Derkač napisala je novu knjigu poezije radnog naziva "Šah sa snijegom" koja bi do kraja godine trebala izaći u izdanju Hrvatskog društva pisaca.
- Pišem ovu zbirku od 2006. godine i duže sam radila na njoj nego na bilo kojoj dosad. Za razliku od prijašnjih knjiga u kojima sam najviše bila okrenuta intimi, ovaj put sam pokušala spojiti vanjski svijet i aktualnu situaciju sa svim tehnološkim dostignućima i politikom i svoj unutarni svijet. Unosim bombe u lirska raspoloženja grubim vijestima izvana.
- U pisanju nema pravila. Kada pišem prozu primjerice, ne krećem od cjeline nego od detalja i nikada ne znam što ću na kraju dobiti. Što se poezije tiče, najbitnije su sitnice. Predmeti dobivaju značenja koja realno nemaju i često ih obilježavam bićima koja postaju osvajači emocionalnog prostora - izjavila je Lana Derkač za 034portal.
Pjesnikinja je dobila poziv sudjelovanja u novom izdanju knjige "Autobiografija hrvatskih pisaca" čija je stara verzija izašla 1997. godine pod uredništvom Vinka Brešića, a sada se radi aktualnija verzija. Inače poznata po poezija Lana Derkač je napisala dva prozna djela "Osluškivanje Anđela" i "Zastava od prašine" te također piše drame i eseje. Kaže da su joj roditelji primijetili sklonost pisanju stihova već sa četiri godine te da su na njen književni razvoj podosta utjecali Lorca, Cesarić, Krleža, Kafka, Becket, Delimir Rašitcki i Zoran Ferić.
- Od pisanja je gotovo nemoguće preživjeti osim možda onih izrazito komercijalnih autora za široke mase s napetim sadržajem, ali bez dubljih razmišljanja. Autor od izdavača uglavnom dobije nekih šest posto od prodaje knjige i većina nas izdaje knjige da bi se čitale, ali nema tu neke zarade. Imala sam status samostalnog umjetnika i tada mi je išao staž, ali nema tu nekih prihoda. Nagrade su također jedan zatvoreni krug i dobitnici ih uglavnom ne dobivaju po književnom kriteriju već nekom drugom.
- Radim kao pedagog i iako mi je uvijek drago kada imam priliku proširiti krug čitatelja, vrijeme je da se književni rad počne vrednovati na nekakav normalan način. Ljudi kada zovu majstora na pamet im ne pada da ga ne plate, a s nama piscima je slučaj da uvijek računaju na našu potrebu da nas se čuje. Pisci vani mogu živjeti od pisanja, ako rade određenim kontinuitetom dok je kod nas to još uvijek nemoguće - rekla je požeška pjesnikinja.
