Požeške drvene igračke možda završe na listi UNESCO-a
21.07.2015.
Bojan Miščević
Pregleda: 4518
Nastavnica Irena Topalušić u sredini
(FOTO: OŠ Antuna Kanižlića)
Mnogi odrasli, ali prvenstveno i današnja djeca, bit će oduševljeni kada vide s čime su se igrali njihovi roditelji, njihove bake, ali i pradjedovi i oni prije njih. "Skriveno djetinjstvo" naziv je projekta u kojega se uključio cijeli niz požeških kulturnih i obrazovnih institucija što garantira širinu koje bi ovaj projekt o drvenim igračkama za Požegu mogao imati. Želja je očuvati sjećanja i načine izrade tradicijskih igračaka Požeštine.
- Ideja mi je sinula kao bljesak u glavi, a sad se projekt nadaleko proširio – ispričala nam je Irena Topalušić, koja je inicirala projekt, ujedno i učiteljica razredne nastave na Osnovnoj školi Antuna Kanižlića u Požegi.
- Godinu dana smo čekali sredstva od Ministarstva kulture, a odobrenje smo dobili krajem školske godine. Krećemo u rujnu i svi mogu sudjelovati i donirati igračku.
- Imat ćemo izbor najstarije i najočuvanije igračke. Kroz radionice izrade igračaka, slikovnica i kataloga ostvarit ćemo jedan od ciljeva - očuvanje umijeća izrade tradicijskih igračaka Požeštine. Te igračke bi se mogle naći na reprezentativnoj listi UNESCO-a, a tako ćemo upoznati djecu s ekološkim aspektom drvene igračke – rekla je nastavnica Topalušić. U projekt su se uz OŠ Antuna Kanižlića i Povijesno društvo Požega uključili i Gradski muzej, Gradska knjižnica i GFR.
- Pripremamo i dvije izložbe i kazališnu predstavu. Jedna izložba će biti u sklopu velike gostujuće izložbe u Gradskom muzeju. Bit će debata, nekoliko javnih predavanja, a profesor Željko Balog će snimiti dokumentarni film. Aktivnosti će se tempirati oko Božićnog i Uskrsnog sajma, trajat će cijelu školsku godinu, a kulminirat će na dan OŠ Antuna Kanižlića u lipnju 2016. godine – objasnila je Topalušić.
- Sva su se djeca oduševila idejom jer se svi vole igrati. Danas su djeci najdraže igračke Legići u kojima dobiješ nekakav nacrt pa si slažeš igračku. Djevojčice se igraju lutkama koje ja nazivam svemircima, dječaci i dalje autićima, ali na kraju se sve svede na sjedenje pred računalom ili Play Stationom. Kada ih se potakne rado se igraju i starijim igrama poput Monopolija i Čovječe, ne ljuti se! – kroz smijeh nam najavljuje projekt nastavnica Topalušić.
