¨Prometne nesreće su me financijski uništile, a dolazi i do razdora u obitelji¨
30.06.2015.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 5570
Klub liječenih alkoholičara
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Imao sam ukupno 12 do 15 prometnih nesreća koje su me financijski uništile. Srećom sve su bile bez žrtava. Nikad nije bilo ni lakše ozlijeđenih, nisam ni očešao ni pješaka, ali materijalne štete su bile velike i kazne također velike tako da su me bacile na koljena. Imam problem s alkoholom već od mladosti", priča nam jedan od članova kluba liječenih alkoholičara u Požegi u nastavku naše priče o sveprisutnoj ovisnosti našeg društva o kojoj se inače skoro i ne priča kao ovisnosti već o zabavi.
- Kad sam napustio srednju školu krenuo sam raditi sa zidarima, "bunardžijama". Sve je išlo pomalo, nije to bilo redovno opijanje. Onda su krenuli izlasci i tako sam se navukao. Bilo je prekida za korizmu i 1986. nisam pio godinu dana, ali onda sam ponovno počeo. Pio sam do sv. Mirka 1993. godine. Imao sam težu prometnu nesreću s 2,25 promila alkohola u organizmu, srećom bez žrtava. Prestao sam na punih pet godina. Dva mjeseca nakon što sam zaposlio na novom radnom mjestu, lagano sam opet krenuo. Mislio sam moći ću kontrolirati alkohol. Međutim, opet se to oduzelo kontroli. Od 2008. godina kad sam otišao na ambulantno liječenje ne pijem šest i pol godina, ali imao sam nekoliko recidiva - nastavlja Z. koji nas je zamolio za anonimnost.
- Sve je to utjecalo loše na obitelj, nastala je loša atmosfera. Ni sad nije dobra zbog financijske situacije, ali je ljudska. Puno je ljepše živjeti bez alkohola nego s njim. Sad sam bez prekida od studenog. U šest i pol godina sam imao oko pet recidiva. Nisu bile čak u pitanju fešte. Počeo bih piti sam i bez društva. Čisto dođe samo od sebe i popustiš. Tako da sam par puta prekršio apstinenciju, maksimalno do tri dana. Najgora stvar kod alkohola, osobno kod mene, je taj što nema osjećaja za neku granicu - zaključuje Z.
Pod motom "Samo reci ne" u prostorijama Kluba u Lermanovoj ulici okupljaju se ljudi koji se bore cijeli život s ovim porokom. Jedan od njih je i V. koji nas je također zamolio za anonimnost.
- Bio sam na liječenju prije 14 godina u Zagrebu i onda apstinirao osam godina. Opet sam se vratio alkoholu pa sam išao na liječenje u Požegi. Sada šest godina ne pijem. Nemam više problema s alkoholom i smatram da to više neće doći u pitanje jer sam nakon prvog liječenja vidio da se ne možemo kontrolirati ako popijemo jednu čašu alkohola. To je dovoljan okidač iako mnogi ljudi smatraju da se mogu kontrolirati i nakon toga. Nakon osam godina mislio da mogu izdržati da popijem jednu četvrtinu čašice. Nakon godinu dana došlo je do toga da sam ponovno u Klubu liječenih alkoholičara - ispričao nam je svoju priču.
- Kad sam pio, pio sam osam dana, stao bih i rekao sada više neću piti, a onda bih se nakon mjesec dana opet opio. Svi žale takvog čovjeka. Kad prestaneš, vide da si u teškoj situaciji. Budeš bolestan i oslabljen jer ne jedeš ništa dok piješ. Normalno da onda i organizam oslabi. Želudac vam se otruje. Najveći problem je što čovjek ne može funkcionirati. Uzimaš bolovanje na poslu i svakako je bilo. Kao građevinar obavezno sam prije posla pio konjak. Do užine bi nas osam popilo litru konjaka. Poslije toga došlo bi na red pivo ili vino. To je trajalo i povuklo me u kritičnu situaciju iz koje nema povratka, postanete ovisnik - prisjeća se dalje V.
Nakon što je prestao piti, postao je drugi čovjek. U odvikavanju je osim volje, profesionalne pomoći i odlazaka u klub značajna i podrška obitelji.
- To je jedna velika razlika. Čovjek funkcionira normalno s obitelji, prijateljima i svima. Dok je čovjek pod utjecajem alkohola ima probleme na sve strane i sam sa sobom. Općenito je najveći problem kod alkohola što se ne možete kontrolirati jer kad bi se mogli kontrolirati, normalno je da se ne bi doveli u takvu situaciju. Događaju vam se i prometne nesreće, kućne svađe i razdor u obitelji. Kad čovjek normalno funkcionira, onda je i sve u obitelji normalno. Imam dva sina i kćer. Bili su mi velika potpora. Kad sam bio u Zagrebu, sin je dolazio skoro svaki drugi dan u posjet. Nisu mi nikad ništa prigovarali. Vidjeli su da sam sam shvatio da ne idem pravim putem i da to nije dobro. Toliko su me podržavali da se izvučem iz toga. Bez prave i dobre podrške obitelji je teško - zaključuje na kraju V.
Klub liječenih alkoholičara u Požegi ima ljetnu stanku što se tiče redovnih okupljanja, ali ako ih želite kontaktirati, možete to uvijek učiniti na broj telefona 098-980-6560.
