¨Prisjetili smo se sitnih ljubavi, ludosti, zafrkancija i bježanja iz škole¨
31.05.2015.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 11455
45. godišnjica mature
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Puno nam znače takva okupljanja. Ekipa koja je došla jučer da bi prenoćili, čuli smo se i našli sinoć na `generalki` u Zlatnom lugu. Do 23 sata je tekla priča, vrijeme je proletjelo. Sjetili smo se sitnih ljubavi, ludosti, zafrkancija, bježanja iz škole, podmetanja kolegama", kaža nam Požežanin Nedeljko Bojanić, jedan od 55 maturanata požeške Gimnazije iz 1970. godine. Na jučerašnjem druženju nakon 45 godina okupilo se pet razreda. Posjetili su i zgradu u kojoj je sada smješten Odgojno-obrazovni centar Požeške biskupije ispred koje su se fotografirali. Nekadašnji gimnazijalci su sada razasuti po cijelom svijetu i mnogi su uspješni.
- Imamo organizacijski odbor u kojem je član jedan predstavnik svakog razreda, ali većinom se sve vrti oko mene. Mene svi znaju po nadimku "Debeli" iako u 45 godina imam samo šest kilograma više. U kontaktu sam s velikom većinom prijatelja iz razreda. Svake se godine kad je fešta ljutim i svake godine ponovno prihvatim te organizacije. Malo su ljudi "nefer". Prijave se, kažu "Doći ćemo" i onda jave da ne dolaze. Ražalosti me to. Prijatelji dolaze iz cijele Hrvatske, bivše Jugoslavije, Europe. Ove godine nismo imali priliku, ali ima ih koji žive i rade u Americi, dolaze i javljaju se redovno. Jedan je profesor na Sveučilištu Heidelbergu, jedan je u Kanadi na jednom sveučilištu, puno ih je visoko obrazovanih inženjera, imamo farmaceuta... U našoj generaciji je 11 liječnika. Rade svagdje, u požeškoj bolnici i drugim bolnicama po Hrvatskoj - nastavlja Bojanić.
- Iz našeg razreda nas se okupilo 11 od 27. Ovdje sam rođen i završio gimnaziju, onda sam preselio na more, studirao sam u Rijeci i poslije toga završio na Pagu. S razredom se nisam vidio 10 godina. Zbog zdravstvenih razloga sam bio spriječen prije pet godina i bilo mi je žao. Otkad su se moji roditelji odselili 1978. godine nemam obitelji u Požegi, onda dolazim praktički samo svakih pet godina na proslavu godišnjice mature. Raduje me da se sretnem sa starim prijateljima, da malo porazgovaramo, izmijenimo mišljenja, saznamo gdje je tko završio i koliko ima djece i unučadi. Sviđa mi se kako se grad mijenja i da se dosta vodi briga o zelenilu. Uređen je, međutim imam uvijek prigovor kao i u mojoj sredini, da projektanti ne brinu da svi objekti imaju prilaz suncu, a ne da padaju u tamu. Po struci sam ekonomist, ali radio sam u gradskoj upravi na komunalnim poslovima i prostornom planiranju pa poznam tu tematiku - rekao nam je Željko Holubec, Požežanin koji je postao Pažanin.
