¨Bitno je ne prepustiti se, već naći nešto što će nas držati na životu. Meni je to glazba¨
28.05.2015.
Lidija Galić
Pregleda: 6163
Zoran Teodorović
(FOTO: Lidija Galić)
"Da se vrati 1991. opet bi sve ponovio", kaže nam 44-godišnji Požežanin Zoran Teodorović. Tada je otišao rat jer je, poput mnogih drugih, vjerovao da ćemo jednog dana biti mala Švicarska. Danas živi od 2.800 kuna braniteljske mirovine.
- Tisuću kuna mi uzimaju zbog ovrhe. Prije mirovine imao sam tvrtku i zahvaljujući Kamen-ingradu koji me prevario, propao sam. Imam još više od 150 tisuća kuna duga koji moram plaćati. Kad je nestalo novca, tadašnja se supruga pokupila i otišla. Samohrani sam otac i sin iz prvog braka je student treće godine Pravnog fakulteta. Puno mu pomaže majka jer ja nemam dovoljno. I meni nerijetko treba pomoć da bih preživio. Kad god mogu, pomognu mi prijatelji iz Udruge specijalne policije "Trenk" iz Požege - prepričava dalje Zoran.
1995. godine obolio je od PTSP-a i liječnik mu, kaže, savjetuje da se mora što više kretati među ljudima, raditi i komunicirati.
- Ne smijem raditi jer sam u mirovini. Nema me nigdje, ali borim se s kolotečinom. Spas mi je glazba. Sviram gitaru od malena i od svoje 15. godine sam na požeškoj glazbenoj sceni. To je velika ljubav i pomaže mi da ne razmišljam o glupostima jer druge nema - kaže Zoran.
Braniteljima koji se bore sa sličnim problemima poručuje da si nađu bilo kakvu zanimaciju jer oni su, tvrdi, zapostavljeni.
- Mi se nemamo gdje obratiti, osim svakih šest mjeseci liječniku na kontroli. Pet branitelja dnevno se ubije. Ne smijemo sebi dozvoliti da dođemo u takvu situaciju. Mene drži glazba, nekome je odmak od svega neki drugi hobi, no bitno je ne prepustiti se, već naći nešto što će nas držati na životu - zaključuje Zoran.
