Žica fali, ali ne i publika: ¨Otišao je kao šumar, a vratio se kao pjesnik¨ (foto)
18.04.2015.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 8191
Branko Mikić
(FOTO: Aleksandar Grlić)
Žica fali, ali publika definitivno ne. Tako bismo mogli najbolje opisati jučerašnju promociju knjige pjesama Požežanina Branimira Mikića, inženjera šumarstva koji od 1997. godine živi u Lici. Jedva je bilo dovoljno mjesta u dvorani HGK u Požegi za sve ljubitelje književnosti, brojne Branimirove prijatelje i rodbinu. Bio je to vrlo rijedak prizor, književno predstavljanje nepoznatog pjesnika u organizaciji požeškog ogranka Matice hrvatske je stvorilo veću gužvu od puno razvikanijih imena. Sve su uveličali i brojni glazbenici i učenici Katoličke gimnazije koji su čitali pjesme. Neplanski je nastupio poznati pjevač Stjepan Jeršek Štef. Iako ga je mučila grlobolja, zapjevao je za svog prijatelja.
- Uvijek me pitaju čemu taj naziv "Žica fali". To ima više značenja. Netko kaže imaš žicu za slikarstvo, za sviranje. Fali žica na tamburi i u životu. To je životna priča koja je nastala nakon 50 godina. Do tada nisam pisao i dogodio se jedan izljev, bujica pjesama emocija i osjećaja prema Slavoniji, običajima i tradiciji. I sam sam tamburaš, volim tu pjesmu i njegujem taj izričaj. Najviše pjevam o starim tradicionalnim običajima, lijepim vremenima, tražim odmak od urbanog i modernog, od Facebooka i bježanja ljudi jednih od drugih. Prije si morao razmišljati kad ćeš kući jer te čeka još jedno društvo, a sad svi u tri sata sjedaju u automobile i kod kuće su na računalu na "Fejsu". Kaži da imaju tri tisuće virtualnih "prijatelja". Imajte prave prijatelje, s njima malo prošetajte, popričajte i pokartajte. Mislim da je dosta došlo do otuđenja ljudi. Ovo je korak naprijed, no smatram da se te vrijednosti i zatomljuju. Želim podvući crtu. To je baš neka žica koja fali među ljudima - rekao nam je Branimir Mikić, a potom pročitao stihove iz svoje pjesme "Prelo":
Sve je manje prela i seljačkih sijela
Raspala se družina i porodica cijela,
Danas srce mladih za Facebookom ide
virtualnim prijateljima kojih i ne vide.
- Prije su Ličani dolazili u Slavoniju. Sad smo mi Slavonci otišli malo u Liku. Tako se miješamo, tko zna, možda smo i mi potomci Ličana. Nema to veze, to su krasni ljudi i to je moj novi dom. Lijepo je, a lijepo je i vratiti se ovdje. Što je čovjek stariji, ljepše mu je tamo gdje je rođen. Uz dužno poštovanje ljudima koji su me krasno primili i Velebit je lijep, ali Slavonija mi stoji jako pri srcu, jedna i druga - kaže nam nešto o svojoj ljubavi rodnoj Slavoniji i Lici u kojoj sada živi.
- Nije to ništa neobično biti šumar i pjesnik ako se sjetite pjesnika Josipa Kozarca, šumar je bio. Možda sam neka njegova reinkarnacija - našalio se na malo pjesnik šumar, a brojni gosti koji su strpljivo čekali u redu za potpisivanje knjige su bili upravo njegovi kolege šumari.
Na požešku promociju knjige je došla i njegova cijela obitelj, supruga , kćer i sin, kao i ponosni roditelji. Svima im je posvetio svoje pjesme.
- Ponosan sam kao i svaki tata. Kad se ovako nešto lijepo dogodi, sastanemo se s rođacima. Otišao je u Liku kao šumar, vratio se u Požegu kao pjesnik. Takav je valjda život. On je jako vezan za Požegu, tu je i u gimnaziju išao i osnovnu školu i jedno vrijeme radio u šumariji. Prije godinu dana rekao mi je: "Tata, pripremam pjesme, vidjet ćeš" i sad je to izašlo. Posvetio je nekoliko pjesama svojoj supruzi Sandri, ali dvije pjesme je posvetio i meni, jedna je "Šetnja", a druga je "Učitelj". Kako ne bismo bili ponosni? - kazao nam je Branimirov otac Stanko Mikić, umirovljeni požeški nastavnik.
- Knjiga ima 98 pjesama. Inače imamo još negdje oko 350 pjesama koje ću lagano dotjerivati i selektirati i izdavat ćemo lagano svakih 50 godina takvih pet. Moram pohvaliti gospođu Vesnu koja je u jako kratkom roku sve organizirala. Kad sam došao kod nje u ured, bio sam zaprepašten. Kod nas u Lici nema takvih događanja. Izvadila je kalendar i svaki dan se nešto događa, pa izložba pa koncerti, to je ovdje puno dinamičnije, ali uspjela je hvala Bogu sve riješiti. Vidite koji imamo ženski "dream team" u požeškoj Matici hrvatskoj - pohvalio je Mikić domaćine.
- Kažu mi "Branimire, pa udebljao si se". Nisam, proglasio sam gospodarski pojas, ZERP i uz to se bavim i sportom kao i svi vi, dižem kredite, preskačem rate i plivam u dugovima - nije moglo proći sve ni bez Branimirove pošalice nakon koje je pozvao i sve prisutne na druženje uz tamburu i bogati stol.
