¨Puno gnijezdo za unuke je prva stvar koju napravim, na njima svijet ostaje¨

Ana Jandroković Marenić
(FOTO: Aleksandar Grlić)

04.04.2015. | Aleksandar Grlić
Pregleda: 4709

"Nažalost, ljudi se dobro odazivaju ovakvima akcijama jer su često gladni, ali trudimo se već treću ili četvrtu godinu u nizu da ponudimo pečene girice, `vinčeko i kruhek`. Dajemo od sebe koliko možemo jer smo jedna od najmanjih političkih stranaka", ispričala nam je Ana Jandroković Marenić iz Hrvatske stranke umirovljenika koja je tradicionalno s umirovljenicima jučer obilježila Veliki petak u požeškoj pješačkoj zoni. Popričali smo s umirovljenicima kako se spremaju za Uskrs.



Kakvu god mirovinu imali, čini se da naši stariji prvo misle na unuke. Osim mise najvažnije je pripremiti poklone i gnijezdo.


- Hvala Bogu, dobro je. Peče se pogača, bojaju se jaja, kuha se šunka. Puno gnijezdo s darovima za unuke je prva stvar koja se napravi. To mi je najveće veselje, ja sam svoje prošla, a na njima ostaje svijet. Imam četiri unuke i to vam je jedno veliko gnijezdo u predsoblju i na svakome poklonu piše ime, a gledam da bude nešto i za starije: kćer, sina, zeta i snahu, pa bila to sitnica, svima je drago kad se nešto daruje. Kolače sama pečem. Sutra nosim jelo na posvetu, navečer se ide na bdijenje. Ujutro na Uskrs je doručak, onda se ide u crkvu i onda idem čestitariti, u ponedjeljak oni dolaze kod mene - opisuje nam Ana svoj Uskrs.


- Vuče se nekako, dobar je Uskrs. Plećkica je skuhana, hren je pripremljen, jaja će se još danas ili sutra kuhati. Živimo sami ja i supruga. Dođu nam unuci da vide što je donio zeko. Ima ih četvero. Svi dođu, netko u nedjelju, netko u ponedjeljak. Malo slatkiša i malo novca i to je to. Uskrs se slavio uvijek i kad je bilo i kad nije bilo novca. Za te stvari je uvijek bilo - kaže nam Požežanin Ivan Došlić.



- Meni je Uskrs kao Uskrs. Vjernik sam i uvijek mi je jednako. Jedino što se sada vjera malo slobodnije iskazuje. Što se tiče mirovine, teško se skrpa, ali nekako se skrpa. Samac sam pa si sam skuham ručak, ništa posebno, šunka i jaja, možda malo nekakve juhe. Nisam se nikad ženio, tako da nemam unuke, idem prijateljima u posjet. Idem u crkvu, a pjevam i u zboru u župi sv. Leopolda Mandića. Nekad sam se bavio glazbom, pjevao sam i imao svoju grupu pa mi je to ostalo u krvi - rekao nam je pak Franjo Bunjevac iz obližnjih Donjih Emovaca.



Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Koje je vaše mišljenje o euru godinu dana nakon uvođenja?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI