Preživjeti u šumi bez čvrstog krova nad glavom, mobitela, knjiga i igrica te pritom biti tolerantan i steći povjerenje ljudi koje vidiš prvi put u životu. Da je sve to itekako moguće ovih su se dana uvjerili polaznici Hrvatske škole Outward Bound.
Proljetna se pustolovina prvi put održava u Parku prirode Papuk, a cilj škole, koja se provodi uz potporu Ministarstva socijalne politike i mladih, je prevencija nasilja među mladima.
- Sve što imaju sa sobom stane u jedan 75-litarski ruksak kojeg nose sa sobom. Oduzimamo im se sve što ih može odvući od grupe da bi si uzeli minutu za sebe. Toga ovdje nema. Na početku je bilo 13 polaznika u dobi između 14 i 19 godina. Dvoje ih je odustalo, a pred ostalima su novi zadaci, od kojih je najteži provesti noć u šumi, potpuno sam. No, kako nam je socijalna i psihička stabilnost sudionika najvažnija, o njima brinu educirani instruktori koji u svakom trenutku imaju sve sudionike pod kontrolom – pojasnila nam je Matea Brižić, koordinatorica projekta.
Među polaznicima su četiri djevojke te i četvero mladih bez odgovarajuće roditeljske skrbi smještenih u različitim socijalnim ustanovama.
Boraveći u prirodi vježbaju komunikaciju s ostalim sudionicima i okolinom, te razvijaju različite vještine. U tome im pomažu instruktori educirani po europskim standardima. Većini sudionika ovo je prvo iskustvo izvan obiteljskog doma i civilizacije.
- Naučili su kako vezati čvorove, izraditi bivak, zapaliti vatru te savladati različite prepreke kojih inače u životu nema. Većini je najzanimljivije bilo penjanje na stijenu Sokoline. Tu su tu stekli maksimalno povjerenje u skupinu i kolegu koji ih je pomoću užadi osiguravao prilikom penjanja. Ono što je najvažnije, ma gdje god došli, iza sebe ne smiju ostaviti nikakav trag – kaže Matea.
Sudionike smo zatekli na odmoru u blizini Trišnjice. Budući da je pred njima bilo još nekoliko teških zadataka, nisu bili zainteresirani za razgovor, fotografiranje i bilo kakvu komunikaciju sa svijetom koji se ne uklapa u njihov robinzonski način života.
- Na kraju svakog dana raspravljamo što im se dobro ili loše dogodilo tog dana i što im nedostaje. Nitko ni u jednom trenutku nije spomenuo mobitel, nikom ne pada na pamet sve ono što im je svakodnevno na raspolaganju kad su u svojim domovima. Ono na što nisu naviknuli je funkcioniranje u prirodi, kako sami kuhati, jesti hranu iz konzervi, ali i spavati na otvorenom. Bili su prilično šokirani na početku kad su shvatili da nema kupaonice, ali vrlo brzo su se adaptirali – prepričava instruktor Orsat Kratofil.
Kako je na jednom mjestu puno različitih karaktera, a sudionici su se prvi put vidjeli po dolasku u Veliku za očekivati je bilo da će doći do razmirica pa čak i suza.
- Jedine suze koje smo imali ovih dana je kad je jedna djevojka stala na žabu i užasno joj je žao bilo te žabe. Ova je grupa vrlo brzo "kliknula" i odlično savladavaju prepreke – prepričava uz smijeh.
Povratak u civilizaciju je u subotu. Neki od polaznika zasigurno će sve ponoviti, jer, doznajemo, uvijek ima onih koji žele doživjeti još jednu novu avanturu, daleko od civilizacije.
|
