Posljednja neasfaltirana cesta u Mihaljevcima: ¨Dosta nam je pustih obećanja¨
15.02.2015.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 4620
Stanovnici Vinogradske ulice u Mihaljevcima traže asfalt
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Nismo manje vrijedni od nekoga tko živi na Trgu Svetog Trojstva, neka netko iz Grada dođe i pogleda u kakvom blatu živimo, dosta nam je obećanja", kažu nam stanovnici Vinogradske ulice u Mihaljevcima, posljednje neasfaltirane ulice u ovom požeškom prigradskom naselju. Prije dvije godine su nam se obratili s identičnom pričom, gradske vlasti se mijenjaju, a problemi i blato ostaju. Kažu kako je sad situacija još gora, a želja im je barem pristojan makadamski put povaljan valjkom.
- Ulica nam je u katastrofalnom stanju i više od toga. Iz dvorišta ne možemo izaći bez čizama ili automobila. I rupe imaju rupe, sad kada se topi snijeg je toliko blata i vode po ulici da je teško živjeti. U gorem je stanju nego kada smo vam se prvi put obratili. Bilo je obećanja da će se nešto napraviti, međutim do danas se nije ništa napravilo. Povremeno nam naspu kamion-dva kamena za cijelu ulicu i to se odmah razbaca. To je ništa. Trebalo bi napraviti jarak sa strane da voda otječe, dobro je nasuti i povaljati te dobro održavati, ako se već ne može asfaltirati. Ipak tu i mi živimo i plaćamo račune. Molimo da nam se to napravi, ne želimo praviti galamu, ali jednostavno ne znamo više kako to riješiti - kaže Iva Abramović, stanovnica ove ulice.
- Strašno je jednostavno doći do ceste. Trebala sam vam donijeti cipele koje sam jučer imala. Samo što izađete iz automobila, već se zablatite. Godinama slušamo velike priče. Posebno me iritira jer samo naša ulica nije asfaltirana. Čak je asfaltirana i Žitna ulica koja doslovce prolazi kroz polje i ima četiri kuće. Ako se nema novaca da se ide nekim redom, ako su tu ljudi preko 50 godina, zašto se asfaltira nova ulica koja postoji kojih 20-ak godina? Ljudi koji godinama izdvajaju za doprinose su već i umrli, a nisu dočekali asfalt - nastavlja njezina susjeda Ljerka Marić.
- Već mi je navrh glave blato. Nosi se u kuću, a po ljetu imaš prašinu, svaki tjedan moraš prati prozore i terasu, moraš nositi samo gumene čizme. Jedina želja nam je normalan, čist i uredan put. 26 godina plaćamo doprinose i sve što treba. Čak smo tri puta sami navažali kamenje pred kuću i razgrtali ga bagerom. I susjedi to rade. Živjeli smo u Njemačkoj 40 godina, tamo se ne može dogoditi da plaćate i da vas vlasti tako ignoriraju. Koliko smo pričali s Ronkom i s ovima što su sada na vlasti, uvijek je nagodinu, nagodinu i nagodinu i ta "nagodina" nije nikad došla - uključuje se Katarina Štefanić, također stanovnica Vinogradske ulice.
Požeškom gradonačelniku Vedranu Neferoviću smo uputili dopis o problemima koji muče stanovnike Vinogradske ulice. Kada dobijemo odgovor, objavit ćemo ga.
