FOTO ¨Napokon ne moramo paziti na rupe i oštećenja¨
23.11.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 5857
Požeški BMX-aši na skate parku
(FOTO: Aleksandar Grlić)
Požeški skateri i BMX-aši jučer su i službeno otvorili obnovljeni skate park na požeškoj Rekreaciji. Svi su redom presretni što više ne moraju paziti na oštećenja na spravama koja su ih činila opasnima. Sada im je jedina opasnost poneka modrica zbog precijenjenih sposobnosti, ali i puno zabave. Bilo je tu i nekoliko starijih "skatera u mirovini" koji su samo došli pogledati što rade mlađi kolege, a i onih koji su se tek počeli interesirati za izvođenje vratolomija na kotačima.
- Jako sam sretan jer napokon imamo dobre podloge. Ne moramo paziti kuda idemo i možemo sigurno voziti. Skejtanjem se bavim dvije godine. Trikove obično tražim na internetu, ponekad mi nešto pokažu i stariji skateri. Ovdje nas ima tek desetak, mnogi mladi ni ne znaju što imaju u gradu. Poručio bih im da svakako probaju. Ponekad se malo ogrebemo i natučemo, ali jako je zabavno. Omiljeni trik mi je "pop shove it", kad se skate zarotira u zraku za 180 stupnjeva. Prije nisam često dolazio, ali otkako se park obnovio, svakodnevno sam tu - kaže Petar Ivanković.
- U Požegi nam je nekad okupljalište bio poslovni centar u pješačkoj zoni. Najdraža nam je bila stepenica u stilu rampe koju nikad nismo imali, vidjeli smo je samo na MTV-ju. Skejtali smo u centru grada što je bilo opasno za nas i za prolaznike. Nismo imali nikakvih uvjeta. Što mi nismo nikad imali, sada oni imaju. Ovdje nisu u opasnosti iako je ovo opasan sport, ali najbitnije je da nema prometa i ograđeno je. Ovo za početak nije uopće loše. Nije profesionalna oprema, ali u svakom slučaju veseli - rekao nam je Nikola Karakaš, bivši skater.
Andrija Perić iz Trapara kod Pleternice i Robert Zeman iz Radnovca kod Jakšića putuju nekoliko puta tjedno u Požegu samo da bi smogli uživati u izvođenju vratolomija na BMX biciklima.
- Uglavnom sam još uvijek amater. BMX vozim nešto više od godinu dana. Ovo mi puno znači. Ovo je jedino mjesto gdje možemo voziti. Nemamo puno uvjeta, pogotovo mi koji živimo po selima. Iz Trapara dolazim nekad biciklom, a nekad automobilom - kaže Andrija.
- Vozim već godinu i pola dana. Trikove učimo većinom sami pomoću YouTubea. Pronalazimo filmove s instrukcijama i pokušavamo to ponoviti. Razbijamo se puno puta, ponekad se i malo "poderemo", ali lomova nije bilo. Privlači nas adrenalin, zanimljivo je stalo se rotirati. Roditelji nas podržavaju. Znaju da malo rizika nije loše. Dolazio sam dok nije bilo obnovljeno i bilo je katastrofalno, puno rupa. Zbog toga smo puno padali. Sada je odlično i dolazimo dva-tri puta tjedno, ovisno o smjenama u školi - dodaje Robert.
