Svjetski putnik u Požegi: ¨Ne vjerujte predrasudama¨
15.11.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 4188
Tomislav Perko
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Nije stvarno problem. Samo se treba odlučiti i otići. Najveća poanta priče je da to gotovo svatko može napraviti", kaže Tomislav Perko, poznati bloger i putopisac koji je jučer u stilu, autostopom došao na promociju svoje knjige "1000 dana proljeća" u Gradsku knjižnicu i čitaonicu Požega.
U knjizi govori o tome kako je odlučio postati svjetski putnik. S 50 kuna dnevno je u 1.000 dana prešao između 50 i 60 tisuća kilometara, radio je razne čudne poslove, upoznao barem 5.000 zanimljivih ljudi i stekao razna iskustva. Dio toga je jučer podijelio i znatiželjnim Požežanima, a trenutačno se sprema za novu pustolovinu u Novi Zeland gdje će raditi na knjizi "1.000 dana ljeta".
- Možda to zvuči jako lijepo, bio sam broker i zarađivao sam puno novca. Došla je financijska kriza 2008. godine i ostao sam bez posla i novca, bez svega. Jedan po jedan su u moj život ulazili ljudi koji putuju. Tako sam počeo razmišljati o putovanjima kao nečemu čime ću povratiti svoj smisao koji neće biti zgrtanje novca i napredovanje u karijeri. Trebalo je dosta vremena da se krene na taj put, prošlo je možda dvije-tri godine od ideje do odlaska. Put oko svijeta trajao je tri godine, prošao sam pet kontinenata. Služio sam se alternativnim načinima prijevoza, smještaja i hranjenja. Puno se toga može ispričati - prisjeća se Perko.
- Bilo je situacija kad sam se pitao što mi je to trebalo, ali nijedna nije trajala duže od 12 ili 24 sata. Uvijek se na putovanjima dogodi nešto što vam skrene misli od negativnih stvari. Kad sam se zatekao na 13-metarskoj jedrilici usred Indijskog oceana, bilo je više riječ o psihičkim problemima. Plovili smo nekih 45 dana od Australije do Afrike. To je bilo dosta izazovno za psihu, sam si s tri osobe na 13 metara dugoj jedrilici, ali preživiš i to i kasnije si još jači - objašnjava Tomislav.
- Trošio sam 50-ak kuna dnevno. Radio sam svakakve čudne poslove. Gotovo u svako drugoj državi sam radio neki posao ili volontirao za hranu ili smještaj. Prijevoz vam bude besplatan jer autostopirate. Smještaj možete riješiti spavanjem u domovima drugih ljudi, kampiranjem i volontiranjem. Ostane vam samo trošak hrane. To jednostavno trošite kao da živite tamo. Možete se i hraniti na neke alternativne načine. To su već malo ekstremnije stvari. Saznao sam kako biti gladan nije najužasnija stvar na svijetu. Kad prođe prvih sat i pol gladi, već je lakše, postaneš malo zahvalniji jer je svaka korica kruha vrijedna. Nekad ne možeš otići u prvu trgovinu jer nema možda par tisuća kilometara ništa oko tebe. Testiraš svoje granice.
Tomislav za sebe kaže kako je puno toga naučio, a najviše da ne treba vjerovati predrasudama.
- Bilo je puno situacija u zemljama poput Iraka, Irana i Pakistana gdje sa strahom prilazite ljudima jer su vas mediji hranili negativnim pričama. Uvjerite se da svi ljudi bez obzira na kulturu, religiju i boju kože imaju iste potrebe, želje i osjećaje. Svaka osoba koju sam upoznao te nauči jednu veliku lekciju.
- Kad sam kretao na put oko svijeta ljudi su mi rekli: "Pazi se, kroz Hrvatsku ti je još OK putovati, ali čim prijeđeš granicu. Znaš kakvi su Srbi. Čuvaj se, netko će te možda ubiti!" Zahvalio sam im se na upozorenju. U Srbiji sam imao fenomenalno iskustvo sa svim ljudima koji su me povezli i gdje god sam spavao. Sve je bilo dobro dok nisam došao na granicu s Bugarskom. Tamo su mi rekli: "Znaš, mi Srbi i Hrvati smo kao braća, ali oni Bugari to su Cigani. Pazi se, netko bi te mogao ubiti." U Bugarskoj sam od svih automobila zaustavio jedan romske obitelj i bili su stvarno sjajni. Pričali smo cijelim putem, njihov sin se zanimao hoću li sresti Djeda Božićnjaka na putu. Čak su mi dali i pokoji lev za autobus. Tako je bilo sve do turske granice. Tad su mi rekli: "Znaš mi Bugari, Hrvati i Srbi" smo braća Balkanci, ali ovi Turci... Čuvaj se, netko bi te mogao ubiti." Tako je bilo i na granici s Kurdistanom pa sve do Indije, oni više nisu imali koga za optužiti. Zato ne vjerujte predrasudama - rekao nam je na kraju.
