¨Divim vam se što uopće uspijevate ovdje preživjeti¨

Mario Gracek
(FOTO: Mario Barać)

21.08.2014. | Mario Barać
Pregleda: 10831

Kolovoz je mjesec koji mnogi ljudi na privremenom radu u inozemstvu koriste za dolazak u Hrvatsku gdje provode većinu godišnjeg odmora. To vrijedi i za 39-godišnjeg Lipičanina Marija Graceka koji već više od 20 godina živi i radi u Njemačkoj.

- Teško mi je i žalosno gledati kako ljudi ovdje žive i preživljavaju. Ja vam se iskreno divim kako to uspijevate. Ovdje je sve nevjerojatno skupo u odnosu na standard i plaće koje imate. Primjerice, moja mjesečna plaća je 2.100 eura, a litra goriva košta 1,7 eura. Ovdje je gorivo 11 kuna, ali je zato plaća puno, puno manja. Još bi bilo dobro da je to čisto gorivo, ali ovdje u njega dodaju vodu pa često imam problem s automobilom nakon što se vratim iz Hrvatske. To je odgovor zašto se ovdje na automobilima tako često kvari auspuh. Voda iz goriva ispari i kondenzira se u ispušnom loncu i nakon nekog vremena korodira. Naravno, jer automobili nisu napravljeni da bi išli na vodu. O potrošnji i ostalim problemima za motor da i ne govorim - tvrdi Gracek.

Skupoća se odnosi i na većinu prehrambenih proizvoda. - U Njemačkoj kupujem puno hrvatskih proizvoda, paštete, Vegetu, Bronhi bombone i slično, i sve redom je jeftinije nego u Hrvatskoj.


Dotaknuo se i aktualne kupovine školskih knjiga.


Je li državi u interesu da školuje djecu?

- Nevjerojatno je da ljudi ovdje, da bi školovali svoju djecu, knjige moraju kupovati uglavnom na kredit. Moja sestra je za knjige za dvoje djece morala izdvojiti 1.700 kuna. Ljudi knjige kupuju na kartice na rate i meni je to teško razumjeti. Pitam se je li ovoj državi u interesu da se djeca školuju, da odgaja buduće radnike, intelektualce jer ima ljudi koji neće moći kupiti knjige. U Njemačkoj sam odškolovao kćer Saru koja je rođena 1995. godine i nikada nismo morali kupovati knjige, samo bilježnice i osnovni školski pribor. Ne razumijem zašto to nije praksa i ovdje.

U Njemačku je otišao 1991. godine, praktički bez završene srednje škole jer ga je rat zatekao pri kraju 2. razreda prometne škole koju je pohađao u Daruvaru. Otišao je u Traunreut gdje su mu godinama živjeli roditelji, a 1993. godine je dobio posao u tvornici papira u kojoj i danas radi.

Priča o krizi je stvorila krizu

Na pitanje je li osjetio krizu i je li ona prošla u Njemačkoj, odgovara kako je kriza virtualna i izmišljena stvarnost.

- Nisam osjetio krizu, plaća mi se nije smanjivala, a mogu reći da se iz godine u godinu i povećava. To je zasluga našeg sindikata koji se bori za radnička prava. Život je iz godine u godinu sve skuplji pa zato i radnici moraju dobivati i veće plaće. Čujem da ovdje sindikat smatra uspjehom ako ispregovara smanjenje plaća za primjerice 5, a ne 10 posto. To nema nikakve logike. Ne razumijem još jednu stvar. Moj kum je radio u ZRC-u i nije dobio 17 plaća. Nitko osim njega se oko toga nije previše živcirao, nije bilo prosvjeda i vjerojatno te novce nikada neće ni vidjeti. Toga valjda ima samo u Hrvatskoj. U Njemačkoj je nemoguće da netko ne dobije dvije plaće i da se to dogodi netko bi odmah odgovarao - kaže Gracek pa se dotiče i aktualne gospodarske krize.

- Što se tiče krize, ona je umjetno stvorena jer se o krizi najprije počinje pričati. To ljude plaši, počinju povlačiti novac iz banke, smanjuju potrošnju, manje kupuju i troše što dovodi do smanjenja količine novca koji se okreće i to ustvari dovodi do krize. Može se reći da priča o krizi na kraju i stvori krizu. U Njemačkoj se stalno okreće novac, a čini mi se da se ovdje okreću dugovi - tvrdi Gracek.

Boli me kad se sjetim nekadašnjeg Lipika

Mladost je proveo u Lipiku za koji ga vežu prekrasne upomene, ali i brojni prijatelji.

- Pričam svojoj kćeri o tome što je Lipik nekada bio, kakav je bio i koliko ga je ljudi posjećivalo. Ona mi ne može vjerovati i ne može si to ni zamisliti. To me jako rastužuje jer ja još uvijek na neki način živim u tim starim vremenima. Zato mi je bolno doći u Lipik, ne mogu se prošetati parkom, pored Kursalona ili Jelkinog brijega i mjesta gdje je nekada bio hotel. To stvarno budi bolne uspomene. Ipak, u zadnje vrijeme vidim da je Lipik uredniji, da se ulaže u izgled, stvari se mijenjaju na bolje. Dobar primjer su i zeleni otoci s cvijećem kojih je sve više. To može izgledati kao sitnica, ali je bitna stvar. Ipak, u razgovoru s ljudima osjetim da im nedostaje posla i novca - pojašnjava Gracek.

Volim Lipik, ali povratak ne dolazi u obzir

Priznaje da svoju budućnost ne vidi u Lipiku. - Možda kao umirovljenik jednog dana, ali sumnjam i u to. To ne znači da ne volim ovaj grad. Naprotiv, ja bih se želio vratiti i ovdje nastaviti živjeti ili raditi, ali kako kada posla nema i kada su primanja tako mala? Zato mi povratak ne pada na pamet, ne treba Lipiku još jedan socijalni slučaj ili još jedno ime na burzi rada. Volim doći u Lipik, ovdje imam obitelji, brojne prijatelje koji su mi dragi i s kojima volim opušteno provesti 2 ili 3 tjedna odmora. U Njemačkoj je tempo života puno žešći, a ja i nakon više od 20 godina života tamo, još uvijek živim na hrvatski način.

Kafići profitiraju jer su ljudi utučeni


- Mnogi mi kažu da ovdje nabolje egzistiraju kafići, ali mi je to na neki način razumljivo. Vidim da su ljudi dosta utučeni svakodnevnim problemima, poslom, pomanjkanjem novca i to u njima izaziva jadan osjećaj. I što im onda preostaje nego otići u kafić i popiti koju? Naravno da to nije rješenje, ali ih razumijem zašto to rade. Ni moj život u Njemačkoj nije bajka, kao i svatko drugi i ja imam problema, postoji nervoza i psihoza, ali sam miran barem u tom dijelu posla i rada. Kada podmiri sve obaveze, za život mi ostane oko 700 eura pa se barem oko toga ne moram opterećivati za razliku od ljudi ovdje - pojašnjava Gracek kojem godišnji u Hrvatskoj nije prošao bez problema. Kvar s vodenom pumpom na njegovom BMW-u također ilustrira sporost rješavanja problema u Hrvatskoj.

- Prošlog ponedjeljka mi se pokvario automobil i od tada pa sve do danas, dakle deset dana, čekam da rezervna pumpa stigne iz Njemačke odakle je naručena. Sreća je da sam na godišnjem odmoru pa se ne moram pravdati u firmi zbog kašnjenja. Da sam im to morao objašnjavati, nitko mi ne bi vjerovao i svi bi mislili da lažem - zaključuje Gracek.



Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Koje je vaše mišljenje o euru godinu dana nakon uvođenja?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI