Požežanka o životu u Dubaiju: ¨Puno se radi, ali svi su zbrinuti¨
05.08.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 21739
Dijana Rajčević s djecom na odmoru u Crkvenim Vrhovcima
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"To je grad koji nikad ne spava, samo sam gledala da što prije sve pogledam i još nisam završila", kaže Dijana Rajčević o životu u Dubaiju (UAE) koja dolazi iz Crkvenih Vrhovaca pokraj Požege. Prije odlaska u Dubai školovala se i radila u Beogradu te na Cipru. Spletom okolnosti u Dubaiju se zaljubila i vjenčala za ciparskog Grka arapskog podrijetla Elijasa Najada s kojim ima dva sina - Lukasa i Zackaryja.
- Išla sam na razgovor za posao na brodu i onda mi je agent ponudio potpuno besplatnu prezentaciju o Dubaiju. Poslije smo imali intervjue s njihovim predstavnicima i za mjesec dana smo imali ugovore. Sličnih agencija ima i u Zagrebu, Sarajevu... U Beogradu sam inače prvo završila hotelski menadžment, a poslije sam radila neko vrijeme na Cipru. U Dubaiju sam radila za tvrtku koja ima više hotela, vodeni park, bila sam na mnogo pozicija dok nisam završila kao menadžer - ispričala nam je Dijana kako je počela njezina priča iz snova.
Za domaće stanovništvo vrijede posebna pravila, zakoni su jako strogi i radi se prekovremeno. Stranci ne mogu posjedovati ništa u trajnom vlasništvu niti zaraditi mirovinu. Za vrećicu maka koji se kod nas koristi za kolače možete zaraditi tri mjeseca zatvora i deportaciju, a alkohol je dostupan samo u hotelima. Ipak je svima dobro, a Dijana je prezadovoljna novom domovinom.
- Stranac kao stranac je došao tamo raditi i vrlo lijepo smo dočekani. Tvrtke osiguravaju sve od zdravstvenog osiguranja, viza do stanova. Tako da nije naporno iako se radi jako puno. Radno vrijeme je 9 sati u što je uračunat sat pauze, ali se uglavnom radi 12 do 14 sati dnevno. Konobari, kuhari i pripravnici rade po 9 sati, a svaki ostali sat se dodatno plaća ili dobivaju slobodan dan. Ono što zaradiš to i dobiješ, nema toga da radiš 15 sati i ne plate ti. Tvrtke koje to ne poštuju dobiju takve kazne da nitko ne želi riskirati. Sjećam se samo dva štrajka prije par godina i to je bila situacija kada je vlasnik građevinske tvrtke pobjegao iz zemlje. Ministarstvo se organiziralo. Zbrinuli su radnike, dali im hranu, smještaj i mjesec-dva da nađu posao ili da ih pošalju kući. Taj vlasnik se više ne može vratiti u zemlju, kazne su tamo velike. Prelaženje ulice izvan obilježenog prijelaza se plaća 100 eura. Svi se drže zakona.
- Jedan imigrant može živjeti solidno jer mu tvrtka osigura stan, prijevoz i tri obroka dnevno. Ako se ne kupuje tehnika i puno odjeće, može se dobro živjeti. Ako netko pak želi živjeti u vlastitom stanu, mora imati malo jači standard. Nekretnine kao stranac možete samo iznajmiti na 50 ili 99 godina, nikad nisu u trajnom vlasništvu. Kad pokrećete posao, sve se zna. Treba ovaj papir i toliko novca. Nema "sad ti treba još nešto". Za svaki posao postoji novčana garancija. U Dubaiju morate imati i lokalnog sponzora, lokalca koji daje svoj potpis za vas i ulazi kao "suvlasnik" u posao. On zapravo s poslom nema nikakve veze i dobiva samo određenu minimalnu naknadu. Život lokalnog stanovništva je potpuno drukčiji od nas imigranata, kraljevska obitelj se trudi da im život bude u svako pogledu ugodan. Ne moraju ni raditi ako ne žele, ali se sad pokreće inicijativa da bi trebali sudjelovati u poslovima. Kad rade, plaće su im veće nego naše, ali su tu i daju podršku svima koji dođu raditi kod njih.
Opisuje nam potom kako je srela Elijasa i odlučila ostati u Dubaiju. UAE smatra dobrom domovinom iako nikada neće imati državljanstvo.
- Slučajno se dogodilo. Moj suprug je pola Cipranin, pola Arap. Moj prijatelj i njegov prijatelj su bili susjedi i sreli smo se na zabavi u Dubaiju. Bilo je zanimljivo da sam radila par minuta dalje od mjesta gdje je živio na Cipru, a nismo se tamo susreli. Moj plan je bio da odem samo na godinu dana, ali sudbina je tako htjela i ostala sam. Kao strancima nam se viza produžava svake tri godine. Djeca su nam rođena tamo, ali nemaju pravo na državljanstvo. Tek poslije 30 godina se dobije nekakvo "državljanstvo" s kojim vam ne trebaju vize. Mirovina također ne postoji za strance. Kad se tvrtka napusti, dobije se otpremnina koja može biti jako velika ovisno o stažu, ali nemoguće je da provedete u jednoj tvrtki 30 godina. Stalno se teži napretku kako stječete iskustvo. Na tisuće hotela se otvara svake godine i primaju zaposlenike na veće pozicije. Ja sam promijenila dva, ali 6 godina ne radim jer sam odlučila da su djeca bitnija. Samo suprug radi i od jedne plaće možemo solidno živjeti. Lukasu plaćamo privatnu školu s nastavnim sadržajem iz Velike Britanije, u državne škole idu samo domaća djeca. Djeca su u školi jako izmiješana, samo u njegovom razredu ima barem 10 nacija. Lukas i Zackary uče engleski, a naš jezik više razumiju nego li pričaju. Stariji sin je počeo pričati i arapski, od grčkog razumiju samo neke fraze. Ne guramo ih jer u trećem razredu dobivaju i francuski jezik. Imat će dosta problema naučiti sve te jezike, ali to je jedno divno iskustvo. Kućni prijatelji su nam iz Kine, Kanade, Indonezije, Engleske, Afrike...
Dijana se svake godine trudi posjetiti rodne Vrhovce barem jednom godišnje. Lukas i Zackary već mjesec dana uživaju u našim šumama i ugodnim temperaturama od 30 stupnjeva Celzijusa jer je sada u Dubaiju 50 stupnjeva. Za par tjedana se vraćaju, a prije odlaska daje i jedan savjet.
- Mladima koji traže posao vani bih preporučila neka pripaze i pronađu agencije koje ne traže novac, odnosno plaćene su od strane poslodavaca. Dubai je najokrenutiji turizmu od svih emirata. Stalno se nešto gradi, a novi poslovi se stalno otvaraju. Najviše se poslova traži u ugostiteljstvu, u građevini također, ali nisu toliko plaćeni osim ako je riječ o inženjerima. Tamo nikada ne pitaju imaš li diplomu. Bitno je da hoćeš i znaš raditi, ali za određene poslove uzimaju samo stručne ljude. Znanje jezika nije nužno bitno. Dobivali smo radnike iz Kine koji nisu znali ni riječ engleskoga jezika. Radili su poslove u kuhinji, a u isto vrijeme kompanija im je organizirala satove engleskog. Bitniji je stav, da zračite pozitivnom energijom, tamo je gost najbitniji - kazala nam je na kraju Dijana.
