Pakračanin stigao nadomak vrha Europe: ¨Bilo je teško odustati¨
28.07.2014.
Mario Barać
Pregleda: 6469
Tihomir Martinović i Krunoslav Pustajić
(FOTO: Facebook)
Pakračanin Tihomir Martinović (49) i Daruvarčanin Krunoslav Pustajić (42) sudjelovali su kao članovi hrvatske ekspedicije u alpinističkom pohodu na Mont Blanc, najviši vrh Europe na 4.808 metara nadmorske visine.
Konačni cilj - uspon na sam vrh nije ostvaren zbog zdravstvenog stanja nekih članova ekspedicije i najave nevremena pa su od uspona morali odustati samo 300 metara od vrha, na mjestu zvanom Grande Bosse, na visini od 4.513 metara. Bez obzira na to niti Tihomir, koji je došao nadomak vrha, a ni Krunoslav, koji je zbog zdravstvenih problema mora odustati ranije, nisu previše razočarani.
Nisu htjeli riskirati živote
- Moram priznati da mi je pomalo krivo jer sam bio toliko blizu, a opet toliko daleko. Ipak, alpinizam nije individualni nego kolektivni sport i morali smo voditi računa o sigurnosti svih članova. Bilo je teško donijeti ovu odluku, ali u pitanju su bili ljudski životi. Planinu se nikada ne smije podcijeniti i mora se u svakom trenutku shvatiti ozbiljno. Zato je ponekad teže donijeti odluku o odustajanju, nego nastaviti. Osim procjene da neki članovi ne mogu dalje, odluka o odustajanju je donesena i zbog najave nevremena, a mi više nismo imali dovoljno vremena da se popnemo, sigurno spustimo i vratimo u sklonište - rekao je Tihomir.
Ambijent iz bajke
I on i Krunoslav, koji je zbog visinske bolesti morao odustati kod doma Gouter na 3.817 metara visine, ističu kako je ovo bilo nezaboravno iskustvo.
- Gore je kao u bajci, teško je riječima opisati tu ljepotu. Nevjerojatan je osjećaj stajati na toj visini i gledati okoliš okovan snijegom i ledom. U takvim situacijama se čovjek osjeća malen, ali i zahvalan što ima prilike uživati u tom nestvarnom ambijentu. Zbog toga vrijedi svakog koraka - ističe Krunoslav.
Ekspedicija je uspon počela 22. srpnja od Mont Lachata (2.386 m) prema domu Tete Rousse (3.167 m) do Kuloara smrti.
- To je možda i najopasnija točka uspona jer je potrebno prijeći vrlo usku stazu dugu 60-ak metara preko strme planine. Taj dio se prelazi pojedinačno. Oni koji ne prelaze, gledaju gore prema planini i upozoravaju ako se počne kotrljati kamenje veličine nogometne lopte koje se kotrlja praktički stalno - pojašnjava Krunoslav. Tihomirov prelazak je bio posebno opasan. - Negdje blizu polovine te staze su mi počeli vikati da pada kamenje pa sam se morao brzo vratiti natrag. Nije mi bilo svejedno - priznaje Tihomir. Koliko je ovo mjesto opasno obojica ilustriraju činjenicom da se, pola sata nakon što su ga prošli svi članovi ekspedicije, kuloar urušio u lavini. - Da smo tada prolazili kuloarom, danas ne bi razgovarali. Bila je to tutnjava od koje se ledi krv u žilama - priznaje Krunoslav.
Nakon toga slijedio je uspon na greben koji se inače penje oko 3 sata. - Mi smo ga penjali 5 i pol sati jer je greben bio u snijegu što inače nije slučaj, da bismo došli do novog doma Gouter na 3.817 metara gdje smo prenoćili - priča Tihomir.
Zbog žurbe dobio visinsku bolest
Krunoslav je pri kraju ovog uspona napravio pogrešku koja ga je koštala daljnjeg uspona.
- Osjećao sam se jako dobro i inače sam za ovaj pothvat bio odlično tjelesno pripremljen. Na kraju grebena, 50-ak metara prije cilja sam ubrzao što se na tim visinama ne smije raditi. Zbog tih naglih pokreta srce počinje jače udarati, a nema kisika i rezultat je visinska bolest. Toliko me je "prala" da sam imao takvu glavobolju da nisam mogao odvezati vezice na cipelama - ispričao je Krunoslav.
Sljedećeg jutra u 3 sata je 6 članova, po 3 u svakom navezu, nastavilo uspon prema Mont Blancu. - Prošli smo sklonište Valott, provjerili stanje svih i nastavili dalje. Nakon prelaska Prvog žileta stigli smo do vrha Mali Goutera (4.362 m) gdje smo primjetili da neki sve teže podnose tempo. Nastavili smo do do Grande Bosse na 4.513 metara gdje smo donijeli odluku da ne idemo dalje.
Tihomir: Krivo mi je, ali bit će još prilike
- Ja sam se tjelesno osjećao dobro i mogao sam nastaviti. Nastaviti je htio i još jedan član i Zagreba, ali nisam ga toliko dobro poznavao niti sam znao njihove sposobnosti da bih s njima bio u istom navezu i morali smo se vratiti. Do vrha je preostalo 300 metara i za njih bi nam trebalo najmanje 2 i pol sata. Za nama je već bilo 5 sati hoda i bilo je riskantno nastaviti i zbog vremena. Najavljeno je nevrijeme i da smo nastavili do vrha ne bi se stigli vratiti po normalnim vremenskim uvjetima. Sada, kad razmišljam, krivo mi je što sa nisam popeo do vrha, ali bit će još prilike. Ako Bog da, popet ću Mont Blanc već za dvije godine - tvrdi Tihomir.
U isto je siguran i Krunoslav. - Sada sam stekao to iskustvo koje je važno za ovakav pothvat, točno znam kako se trebam ponašati i siguran sam da ću ga i ja popeti. Neki vole reći da su osvojili planinu, ali planina se nikada ne može osvojiti. Bez obzira što se nismo popeli do vrha, osjećaj je lijep jer smo doživjeli planinu, taj nevjerojatan ambijent. Biti na samom vrhu je vjerojatno šlag na tortu, ali to ne umanjuje cijeli doživljaj - kaže Tihomir.
Skupa avantura
Povratak i spuštanje s planine je bio posebno opasno. - Imali smo dvije vrlo kritične situacije u kojima je oko nas letjelo kamenje, čak i cepini. Prema nekim podacima na ovoj planini je do sada život izgubilo oko 1.500 ljudi. Cijelim putem viđali smo oznake, odnosno pločice s imenima poginulih, ali je pravilo da se u te oznake ne gleda. Kada je na planini čovjek ne smije razmišljati o smrti, ali mora biti oprezan - pojasnio je Kurnoslav.
Obojica ističu kako je ovo skupa avantura. Na ekspediciju su išli u privatnom aranžmanu što je svakoga stajalo oko 6 tisuća kuna. Uvjerili su se i kako je Mont Blanc jako iskomercijaliziran. Na planini je vrlo prometno pa su putem sreli ekspedicije iz Kine, Koreje, Litve, Češke, Slovačke, Ukrajine, Engleske.
Popeli se na najviši vrh Italije
Tri dana prije uspona na Mont Blanc, Tihomir, Krunoslav i ostatak ekspedicije se popeo na Gran Paradiso (4.061 m), najviši vrh Italije što je zahtijevalo 7 sati penjanja po ledenjaku.
- Cilj ovakvih ekspedicija je popularizacija alpinizma kod nas. Mi pri Planinarskom društvu "Psunj" Pakrac imamo formiranu visokogorsku sekciju u kojoj je desetak članova i koja ima velike aplinističke planove. Zato nam je želja da nam se priključe drugi mladi ljudi željni avanture. Čekaju ih nezaboravna iskustva - zaključio je Tihomir.
