16.07.2014.
Igor Pleša
Pregleda: 4829
Almedin, Inkje i Korab
(FOTO: Igor Pleša)
Pakrac je drugu godinu zaredom domaćin Međunarodnom volonterskom kampu za mlade koji je službeno otvoren u ponedjeljak i trajat će do 20. srpnja.
Prije dvadeset godina prvi volonteri došli su u Pakrac kako bi lokalnom stanovništvu pogođenom ratom pomogli da lakše zaliječe ratne traume, ne samo u pogledu obnavljanja ruševina, već i u procesu socijalne obnove. Sličnu zadaću imaju i mladi volonteri koji su se prijavili na ovogodišnji volonterski kamp. Oni će šest dana, koliko kamp traje, raditi na uređenju društvenog doma u Kraguju te će imati nekoliko radnih akcija na pakračkim ulicama. Uz to će svakodnevno sudjelovati na radionicama na kojima će uglavnom raspravljati o izgradnji i očuvanju mira. Kakve su njihove prve impresije nakon dolaska, pitali smo troje volontera koji dolaze iz Njemačke, Bosne i Hercegovine i Kosova.
Inkje Sachau dolazi iz Njemačke i prvi put je u Pakracu te ističe kako je Pakrac lijep mali gradić s prekrasnom prirodom.
- S druge strane, dosad sam bila nekoliko puta u Hrvatskoj u područjima pogođenima ratom i mogu reći da su upravo u Pakracu ratni ožiljci najvidljiviji. Ono što je najpozitivnije je činjenica da ima mnogo ljudi koji doprinose zajednici i koji sudjeluju u procesu izgradnje mira - istaknula je Inkje.
Almedin Smajlović, 19-godišnji mladić iz Žepča u BiH već je nekoliko puta bio u Pakracu i ističe da situacija ovdje nije znatno drukčija od one u Žepču.
- Ovdje ima jako malo ljudi i dosta je pusto, baš kao u mom gradu. Ipak u Pakracu ima puno više ljudi koji će nešto napraviti bez da te pitaju koje si vjere ili nacionalnosti, što kod nas nije slučaj - zaključio je Almedin.
Korab Krasniqi iz Kosova radi za organizaciju ZDF iz Prištine te se bavi suočavanjem s prošlošću građa koji su proživjeli rat, kako u Hrvatskoj, tako i na Kosovu.
- U Pakracu mi se najviše sviđa arhitektura i u tom pogledu dosta se razlikuje od onoga što imam prilike vidjeti na Kosovu. Glavni je problem što ljudi jako malo dolaze u grad i na taj način izostaje i međusobna komunikacija. Glavni razlog mog posjeta je vidjeti na koji način se Pakračani suočavaju s prošlošću jer su Hrvatska i Kosova sličan proces osamostaljenja i stoga su vrlo zanimljivi za usporedbu - rekao je Korab.