Bila sam mu samo trofej više (2. dio)

Zabrinuta djevojka - ilustracija
(FOTO: Wikimedia Commons)

19.06.2014. | Sanja Petričević
Pregleda: 7220

Ovo je nastavak priče. Ako ste propustili prvi dio, pročitajte ga ovdje.

Danima sam živjela u oblacima. Mislila sam da se ovo zapravo ne događa meni, da ću se jednog jutra probuditi i shvatiti da je sve ovo što mi se događa bio samo jedan predivan san. No, s druge sam strane beskrajno uživala u svojoj prvoj pravoj ljubavnoj vezi, i to je uvelike utjecalo na moje samopouzdanje.

Iz dana u dan postajala sam si sve važnija, vjerovala sam da mi nitko nije ravan. Potpuno zaluđena Markovim nježnim riječima i poljupcima, počela sam zanemarivati čak i Vedranu. Kad mi je jednom prilikom prigovorila zbog toga, ali i pokušala ukazati na neke druge nedostatke u mojoj i Markovoj vezi, oštro sam joj se usprotivila.


- Mirna, možda bi trebala malo stati na loptu. Mislim, Marko jest super frajer, ali ne vrti se cijeli svijet oko njega. Osim toga, ne sviđa mi se kako se ponaša prema tebi posljednjih dana – započela je nelagodno pročistivši grlo.


 - Što je? Nemoj mi samo reći da si sad još i ljubomorna na Marka? Mi se volimo, shvaćaš? Ne vidim što ima loše u tome ako dvoje zaljubljenih izlaze zajedno – odbrusila sam. – No, da čujem, kako se to prema tvom cijenjenom mišljenju Marko ponaša prema meni? – nisam odoljela ne zapitati je.

 - Nisam sigurna da će ti se ovo svidjeti, ali… prijateljica si mi i… moram ti reći – nastavila je vidno uznemirena.
- Dakle, slušam. Baš me zanima što si sada zakuhala – bezobrazno sam odgovorila prekriživši ruke.
- Imam razloga vjerovati da ti Marko nije vjeran. Nisam ti to ranije rekla jer sam se bojala da ćeš se naljutiti, ali… Neku večer sam ga vidjela u kinu s nekom curom i nije se činilo da su samo prijatelji. Nije me vidio jer sam se sakrila. Eto, sad znaš. Možda bi barem trebala porazgovarati s njim ili tako nešto – dovršila je na što mi je sva krv šiknula u obraze.

 - Mooolim?! Kako se samo usuđuješ sabotirati našu vezu?! I još se nazivaš mojom prijateljicom! – bijesno sam povikala.
- Istina je, Mirna. Kunem se da ti nikada ne bih lagala. Ne želim da prekineš s Markom, samo… Znaš koliko te volim. Ne bih željela da patiš zbog nekoga tko to možda ne zaslužuje. Bilo je to u petak – povrijeđeno je procijedila.

- Što si rekla? – upitala sam kad su mi njezine posljednje riječi napokon doprle do mozga.
- U petak sam ga vidjela s tom djevojkom. Nije bio s tobom, zar ne? – nastavila je uvidjevši moje kolebanje. Premda me silno boljela već i sama pomisao o tome da bi mi Marko lagao, činjenica da je upravo u petak otkazao naš izlazak zbog navodnog treninga u klubu, zaledila mi je krv u žilama.

 - Ne vjerujem… Marko mi nikada ne bi lagao. Volimo se – prošaptala sam više za sebe dok su mi se oči punile suzama.
- Možda… a možda si samo ti ta koja voli. Kako bilo, postoji samo jedan način da to doznaš, zar ne? Neću ti više smetati. Ako me zatrebaš, znaš gdje ćeš me pronaći – uvrijeđeno je rekla odlazeći od mene.

 Od tog dana prestala sam razgovarati s Vedranom. Što se mene tiče, bila je samo ljubomorna na moju vezu s Markom i nije me bilo briga. Već ubrzo sam uspjela uvjeriti samu sebe kako je Vedrana zacijelo izmislila sve ono o Marku. Punim plućima nastavila sam uživati u svojoj prvoj velikoj ljubavi. Bila sam sretna, zaljubljena, čvrsto uvjerena da sam napokon postala prava frajerica poput svih onih popularnih djevojaka na faksu. Marko mi je bio najvažniji i sve sam bila spremna učiniti za njega.

 Kad me jednog dana pozvao k sebi doma, bila sam izvan sebe od sreće. Nisam ništa posumnjala, čak ni kada me nakon čaše vina obavijestio kako smo potpuno sami u stanu jer su mu roditelji otišli k prijateljima na večeru. Nakon nove čaše vina, pa još jedne, imala sam osjećaj kao da se soba okreće oko mene. Kad mi je predložio da odemo u spavaću sobu njegovih roditelja, učinilo mi se to toliko prirodnim da sam istog trenutka pristala. Tako se dogodilo da smo se malo više zanijeli...

Iako sam bila djevica, nisam se opirala. Premda pod utjecajem alkohola, znala sam što radim, ali sam se neprekidno uvjeravala kako je to u redu. Dio mene se bunio, no pobijedio je onaj drugi dio, samodopadni, umišljeni, koji je po svaku cijenu želio biti cool.

Ipak, kada je sve bilo gotovo, nisam mogla ne osjetiti razočaranje. Marko je bio prilično brzoplet i grub ljubavnik, tako da mi je nakon svega na tijelu za uspomenu ostalo čak i nekoliko modrica.

 - Oprosti, malena, sljedeći put ću biti pažljiviji, obećavam. Idem pod tuš, a onda te mogu odvesti doma. Iskreno, starci bi mi se svakog trenutka trebali vratiti doma – presjeklo me kada je rekao.

 - U redu. I sama moram doma. Već je kasno i moji će se brinuti – bubnula sam prvo što mi je palo na pamet kako ne bi primijetio moju povrijeđenost.

 Nekoliko minuta kasnije iz kupaonice se začuo šum vode. Polako sam se pridigla iz kreveta i stala sakupljati svoju odjeću s poda. Ubrzo sam začula čudnu zvonjavu. Činilo mi se da je alarm, ali kad sam se malo bolje ogledala oko sebe, na polici sam ugledala kameru. Neki crv mi nije dao mira. Prišla sam i uzela kameru u ruke… Nisam mogla vjerovati kad sam vidjela da je Marko sve snimio! Intuitivno sam posegnula za ručkom ladice i otvorila je. Možda bi bilo bolje da to nikad nisam učinila jer sam imala što vidjeti. Bila je puna DVD snimki, a na njima su crvenim markerom bila ispisana ženska imena. Budući da nisam imala pojma što bi to sve trebalo značiti, dohvatila sam jednu i uvjerivši se da se Marko još uvijek tušira, zaputila u dnevnu sobu i uključila player.

Minutu kasnije na ekranu se pojavila scena Marka i nepoznate djevojke kako vode ljubav u spavaćoj sobi njegovih roditelja. Premda mi se žuč popela u grlo, otrčala sam u spavaću sobu i uzela još nekoliko snimaka. Zgrozila sam se kada sam shvatila da je na svakoj Marko s drugom djevojkom.

 Istog trenutka shvatila sam što se događa. Sve te cure njemu su bile samo zabava. Očito ni ja nisam iznimka, nisam mogla da ne pomislim kupajući se u suzama.

Ni sama ne znam kako sam se te večeri uspjela vratiti doma. Nakon nekoliko minuta, Marko me nazvao, no nisam se javljala. Što se mene tiče, premda sam ga još uvijek voljela svim srcem, sve je bilo i više negoli jasno. Osjećala sam se prljavo, izdano, jadno i nikakve riječi isprike niti bilo čega drugog to više nisu mogle promijeniti. Bilo mi je jedino žao što sam u žurbi, da što prije napustim Markov stan, zaboravila uzeti našu snimku sa sobom.

 Nekoliko dana nisam jela niti odlazila na predavanja. Samo sam plakala. Cijeli mi se svijet srušio, izgubila sam tlo pod nogama, a Marko je bio kriv za to. Glavom su mi prolazile tužne i crne misli. Roditelje sam uspjela nekako zavarati da sam prehlađena i da mi jednostavno nije dobro. No, prema maminom zabrinutom pogledu znala sam da mi nisu povjerovali.

Kad sam se konačno odvažila malo prošetati, dočekao me još jedan udarac. Hodajući gradom, u jednom haustoru, ugledala sam Marka kako se ljubi s Doroteom, poznanicom s fakulteta. Bio je to kao grom iz vedrog neba. Bila sam potpuno slomljena. Iznova sam se osjećala kao smeće, kao trofej koji služi dečkima da se dokažu.

Odlučila sam još nekoliko dana ostati kod kuće jer naprosto nisam imala hrabrosti susresti se sa svim tim poznatim licima. Nitko mi nije morao reći da je uz svesrdnu Markovu pomoć zacijelo već cijeli fakultet vidio snimku na kojoj Marko i ja vodimo ljubav. Ta spoznaja tjerala me u očaj. Opet nisam ništa jela. Tijelo mi je bilo potpuno iscrpljeno, a i duša. Sada sam već bila na rubu depresije. Za mene naprosto više ništa nije imalo smisla.

 Onoga dana kada je na moja vrata ponovo zakucala Vedrana, u mom srcu se nakon duljeg vremena ponovno pojavio tračak nade. Sretna što barem njoj nešto značim, zagrlila sam je poput utopljenika.

- Znam da ti je sada teško, ali proći će, vjeruj mi. Nitko nije vrijedan tvoje patnje i zdravlja. Osobito jedan Marko. Ne zaboravi, uvijek ću biti tu za tebe jer zajedno smo jače – gotovo sam zaplakala od ganuća kada je rekla.

Lagala bih kada bih rekla da Marko nije ostavio surov ožiljak na mome srcu, ali barem sam naučila lekciju. Nikada se više neću davati macho tipovima, koji žele samo jedno, bezosjećajnim i jadnim bijednicima. Zahvaljujući Vedrani i malobrojnim prijateljima, koji su u teškim trenutcima unatoč svemu stali uz mene, shvatila sam da ubuduće zaslužujem samo najbolje.

[email protected]
 


Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Koje je vaše mišljenje o euru godinu dana nakon uvođenja?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI