Učenici oduševljeni boravkom u Irskoj, neki žele otići ponovno
23.04.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 8052
Učenici Ekonomske škole vratili su se iz Irske
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Radila sam na recepciji, ali sam svaki dan išla dva tri sata pomagati čistiti i spremati sobe. Bilo mi je super, ljudi su jako susretljivi i spremni pomoći. Svi su u hotelu bili jako ljubazni i tretirali su nas kao svoje kolege" prepričava Maja Gelemanović, učenica Ekonomske škole Požega, svoje iskustvo iz Irske.
Naime, deset učenika hotelijersko turističkog smjera vratilo se prošle subote u Požegu nakon dvotjedne prakse u irskom okrugu Cork. Pratiteljice su im bile profesorice Vesna Bajt i Ivana Bosanac. Projekt pod nazivom "Learning by doing" vrijedan 22 tisuće eura financiran je iz sredstava EU.
- Učenici su bili smješteni u irske obitelji. Po završetku stručne prakse dobili su certifikat o obavljenoj stručnoj praksi, Europass Mobility Document i preporuke, a neki i ponudu za posao.
Ispunjeni su svi očekivani rezultati projekta i moja očekivanja kao voditelja i pratitelja. Učenici su stekli nova znanja, vještine i kompetencije, ostvarili veću razinu samopouzdanja. Poboljšali su komunikacijske vještine na engleskom jeziku, stekli neovisnost u novim situacijama i multikulturalnom okruženju. Svima je to bilo izuzetno radno i životno europsko iskustvo - rekla nam je Vesna Bajt, voditeljica projekta i pratiteljica.
- Bio sam u hotelu "Quality Hotel Youghal" koji je bio puno drukčiji od naših s tri zvjezdice. Gost ima besplatni bazen, teretanu. Plaže su tamo malo drukčije nego tu. Konobario sam i bilo mi je jako dobro. Radni uvjeti su odlični, na osam sati rada imate pola sata pauze koju možete iskoristiti bilo kad. Imate hranu i smještaj od hotela. Vratit ću se tamo - kaže Domagoj Barišić.
-Obavljala sam praksu u "Springfort Hallu", obiteljskom hotelu s četiri zvjezdice. Obišla sam cijeli hotel, upoznala osoblje i njihove poslove. Možda se jednog dana vratim. Na recepciji su me upoznali sa svojim programima, malo sam i posluživala goste. Svi su bili jako ljubazni i zanimalo ih je odakle smo. Kad kažete da ste iz Hrvatske, većina kaže kako je bila u Dubrovniku, ali za kontinentalni dio baš ne znaju. Nas četiri smo bile smještene jedno sat i pol od Corka imali smo i izlet na Litice Mohera - dodaje Marija Sakoman.
- Meni je bilo super, radila sam u Hotelu Clarion s još jednom kolegicom iz razreda. Dosta smo naučili, vidjeli smo kako se radi na recepciji, uredima prodaje, računovodstvu, restoranu, općenito cijelom hotelu. Kao što Maja kaže, mislim da su ljudi puno pristojniji i znaju reći hvala i oprosti. U slobodno smo vrijeme šopingirali i obilazili okolicu. Posebno su nam se svidjele kuće jer su sve šarene, male i slatke - uključila se Jelena Vončina.
Marta Matošević je radila u objektu sličnom Munjari u Kuzmici. Stara je hidroelektrana pretvorena u "Lifetime Lab", objekt u kojem djeca uče o električnoj energiji i čuvanju okoliša.
Katarina Čmelješević bi također opet rado u inozemstvo, ali negdje gdje je toplije. Svi su bez razlike oduševljeni irskim iskustvom.
- Tamo dolaze grupe djece i uče sve o okolišu. U starim kućama imaju strojeve iz elektrane koja je nekoć radila na obližnjoj rijeci. Imaju monitore na kojima se puštaju poučni filmovi. Pomagala sam na recepciji na računalu i u kafiću. Meni je bilo stvarno super jer su svi bili ljubazni. Mislim da bi bilo zanimljivo ovdje djeci napraviti nešto slično. Na strojevima uče o elektricitetu, vodi, kako štedjeti energiju. Moram priznati da su naša hrvatska djeca ipak malo smirenija, pogotovo kad nema roditelja, a stariji normalno ispituju i interesiraju se za sve – prepričava Marta.
- Bila sam na praksi u hotelu "Silver Springs Moran". Bilo mi je super, radila sam na recepciji i jednom na rezervacijama. Mentori su bili strpljivi, pogotovo Juan iz Argentine. Osoblje dolazi odsvakud, ima ih iz Indije, Litve Latvije. Svi dolaze u Irsku jer su radni uvjeti odlični. Rado bih otišla ponovno negdje van, ali negdje gdje ima malo više sunca. Tamo je stalno kiša, ali kod nas je padala samo prvi dan što je jako rijetko. Svi su rekli da smo im donijeli sunce – završava svoju priču Katarina.
