Već skoro 40 godina bilježi sve što se u selu događa (video)
04.03.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 8078
Slavko Lončarević
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Prvi tekst o selu napisao sam 1975. godine. Radio se i seoski grb. Evo, 20. veljače 1975. pao snijeg. 27. veljače održan sastanak na kojem je izabran mjesni odbor. Odlučili su napraviti putove i neke druge stvari", čita nam Slavko Lončarević iz jedne od bilježnica u kojima bilježi sva događanja u selu Zakorenju kod Brestovca od svoje 13. godine.
- Zapisujem kad stignem sve, od temperatura, crne kronike, običaja i događaja. Uglavnom sam pratio vatrogastvo i dosta se u ratu pisalo. Najteže je kad netko mlad umre. 1981. su tri cure poginule, onda sam to spomenuo u jednoj knjizi. Bilo je teško pisati jer su mi to bile kolegice i vršnjakinje - kaže nam ovaj seoski zapisničar, ali i puno više od toga.
Slavko je i predsjednik seoskog DVD-a, koji je među najaktivnijima u kraju, a počasni mu je član i predsjednik Ivo Josipović. Slavko je napisao i knjige u povodu 600. godišnjice sela i 50. godišnjice DVD-a. Ovaj entuzijast sakuplja sve novinske članke o Zakorenju, dosad ih je sakupio oko 800. Njegov drugi hobi je spašavanje starih predmeta i seoskog blaga od zaborava. Bez njega bi mnogo vrijednih stvari završilo u smeću, poput pile Amerikanke, vagira, šaćure, ručnog stroja za šišanje, testije za vodu, ježa i stare seoske blagajne. U ovom videu možete pogledati jednu od dvije izložbene sobe koje je uredio, a druga se nalazi u starom selu.
- Naše selo je 1970-ih bilo na brdu i onda je prošla voda, struja i asfaltirana cesta. Ljudi su se masovno spustili dolje, međutim neke starinske stvari su ostale po tavanima. S njima su se ljudi nekoć služili i onda sam odlučio da to treba negdje nekome pokazati i spremiti da se ne uništi. Tako imam i gore i ovdje jednu prostoriju s dosta tih stvari. Kad netko mlad svrati, ni ne zna čemu služe. Šteta ih je ne izložiti i pokazati drugima njihovu težinu i vrijednost- nastavlja Slavko.
- Ovo ovdje je bila seoska blagajna, s druge strane ima i katančić odnosno bravice koje su se ključale i tu su bili svi vrijedni seoski dokumenti koje je čuvao seoski knez. To je bilo u 18. i 19. stoljeću kada je knez bio glavni u selu. Blagajnu sam našao kad se renovirala seoska škola. Skoro su je bacili, nitko nije znao čemu služi dok nam stariji ljudi nisu rekli - pojašnjava Slavko.
