Nesloge oko Sloge

IMK Sloga
(FOTO: Mario Nakić)

21.09.2013. | Željko Lukić
Pregleda: 9597

Vodeća požeška tekstilna tvrtka osnovana je "po direktivi Partije", a rasturena po stranačkom "ključu"

Jesu li izvukli talijanski golemi kruzer "Costa concordia" (tal. "Obala sloge")? Jesu. Jesu li izvukli domaću "Slogu"? Nisu, a čini se da i neće.

 Industrija modne konfekcije "Sloga" je jedna od vrlo rijetkih hrvatskih poduzeća koja od početka do kraja nije mijenjala naziv - sve drugo je tipično: s naizmjeničnim poslovnim usponima i padovima u bivšem režimu, u tzv. "pretvorbi" poduzeće dobiva uglavnom silaznu putanju. Preuzimanje većinskog vlasništva od strane države garancija je propasti, odnosno ogledni primjer tečaja "Kako dovesti do stečaja".


Zavirimo na trenutak u prošlost. Požega je imala vrlo razvijenu krojačku tradiciju, pa je i prvi ceh osnovan u ovome gradu 1694. bio krojački. Brojna prezimena u Požeškoj dolini na raznim jezicima  potekla su od ovoga zanata i u doslovnom prijevodu znače "krojač": Terzić (tur. "terzi"), Sabo (mađ. "szabó"), Šnajder (njem: "Schneider"), Krejči (češ. "krejči", odnosno slovački "krajčír"). Požeški krojači i krojačice kroz povijest šivali su za odjeću svih vrsta jednako za dame i gospodu, građane i seljake. Bili su uglavnom dobro opremljeni potrebnom tehnikom i za šivanje tzv. "teške konfekcije", pa su i njihove usluge bile skupe, pogotovo za seljake. Stoga je cijenjena uvijek bila kućanica koja bi znala sama šivati laku konfekciju i u miraz donijela "Singericu".


 Počeci poduzeća "Sloga" nisu baš tipični za posljeratno razdoblje: nastalo je udruživanjem nekolicine privatnih krojača koji nisu bili "goli i bosi" proleteri. U rujnu 1945. krojač Zvonko Relić dobiva partijski zadatak da osnuje krojačku zadrugu. Već u studenome iste godine registrirana je zadruga "Sloga" u kojoj su osim Zvonka Relića bili Đuro Mlađenović, Franjo Grbac, Stanko Milić, Antun Kožić, Josip Krmpotić, Ivan Kovačić, Josip Budić, Martin Šulc, Drago Sikaček, Franjo Vuč, Ivan Radojčić, Antun Vuk, Mijo Marijanović i Andrija Janković. Član Zadruge mogao je postati svaki samostalni obrtnik ili krojač ako unese u zadružnu imovinu svoj stroj i 5 tisuća dinara uloga s rokom otplate na godinu dana.

 Već u startu nije išlo kako treba - neki članovi zadruge pokušali su zadržati svoju obrtnicu, a kako to nisu mogli prema tadašnjim propisima ispisali su se iz Zadruge. Dobivanjem sigurnih poslova (šivanje vojničkih, željezničarskih, lugarskih i policijskih odora), "Sloga" je napredovala, pa je ubrzo dostigla broj od 65 članova i 30 radnika koji su radili u zgradi bivšeg vlasnika Ilije Kohna (Cehovska), a kasnije u novosagrađenim dvoranama u velikom dvorištu iste zgrade. Poslovi se proširuju i na civilnu odjeću po narudžbi, tako da od 1957. prestaje status zadruge i firma dobiva naziv Odjevno poduzeće "Sloga". Potreba za tehničkom modernizacijom i većim prostorom dovodi do odluke da se izgradi nova tvornica. Stručnjaci su upozoravali da sadašnja lokacija na brdu u Arslanovcima nije dobra iz više razloga (skupa gradnja zbog strmine i još koješta), ali baš kao u slučaju nove Gimnazije, neki tvrdoglavi i tupoglavi moćnik je odlučio: zgrada mora biti tu i baš takva! Tek kad je 1964. tvornica puštena u pogon ustanovilo se da je premalena za industrijski tehnološki proces, a posebno joj je nedostajalo skladišnog prostora.



 Od 1966. godine nastavljaju se loše poslovne odluke koje dovode do toga da se neprodana roba gomila u skladištima, stariji krojači odlaze u mirovinu, a mlađi  u privatnike. Gubitak od 528 milijuna dinara 1967. nagovještava stečaj. Kolektiv se orijentacijom na izvoz i nabavkom modernih strojeva uz kredit lokalne banke ipak uspio održati, a krajem 60-ih i početkom 70-ih i povećati na gotovo 700 radnika - kasnije i više.

Izmjenjuju se povremeni poslovni uspjesi (izvozilo se odijela, ako se dobro sjećam, čak u Pakistan, a otvoren je i pogon u Pleternici) i neuspjesi (jedno vrijeme poduzeće je šivalo uglavnom - brocake!). Novi naziv Industrija modne konfekcije "Sloga", angažiranje kvalitetnijih dizajnera i pokušaji praćenja svjetske i domaće mode ne donosi veće boljitke. Osobno sam se uvjerio da kvaliteta nije na razini proklamirane kada sam 1980. kupio "Slogino" ne baš jeftino vuneno odijelo za vjenčanje - nakon nekoliko rijetkih nošenja jednostavno počelo raspadati!

Opća kriza domaće tekstilne industrije uz "pretvorbu" dovodi do toga da su kola naglo krenula nizbrdo. Zbog dugova državi ova postaje većinski vlasnik, što znači da ova postavlja svoju upravu. Izmjenjuju se direktori po stranačkom ključu, a kako se odvijala sudbina poduzeća, koje se svidjelo i kadrovima HNS-a pa im je u jednom trenutku skoro dopalo u politički miraz, možete pročitati na internetu. Posebno je zanimljivo što o svemu piše Sindikat tekstilnih radnika. Koga podrobnije zanima neka pogleda. Sada je "Sloga" u stečaju i strojevi i dalje rade, ali pitanje je koliko dugo.

Podsjetimo se na dvije katastrofe koje su punile naslovnice svjetskih medija: prvo se 2000. godine u Parizu stumbao prvi putnički nadzvučni zrakopolov "Concorde" (i stoga povučen iz daljnjeg korišenja), a zatim se 12 godina kasnije divovski luksuzni brod "Costa concordia" također stumbao uz talijansku obalu. I zrakoplov i brod nosili su nazive koji u prijevodu znače - "sloga"!

Pa kad mogu takvi skupi strojevi propasti, što ne bi i jedno malo poduzeće? Kod požeške "Sloge" barem nije bilo mrtvih.

[email protected]



Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Koje je vaše mišljenje o euru godinu dana nakon uvođenja?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI