Eshatologija gluposti, iliti beskrajan dan
14.9.2019. | 15:11
S.T.
Pregleda: 1101
(FOTO: S.T.)
"Jednu hrpu pšenice za groš, tri hrpe ječma za groš, a ulja i vina neće biti"
Tim riječima stanoviti jahač na crnom konju, treći po redu i naoružan vagom donosi glad i bolest već pokorenom svijetu. Njegov prethodnik projahao je našim prostorima '90-tih na svom krvlju okupanom kljusetu, vitlajući dvosjeklim mačem mržnje i podjele, ostavljajuć' za sobom ratne strahote i možda poneku dobru stvar. Njegov pak prethodnik, onaj koji dolazi prije svih, na gizdavom mu bijelom konju sa šaradom ordenja i trijumfalnim vijencem na glavi - je onaj s kojim je sve za nas i započelo. Sad bio to dvojbeni šarmer u bijelom odijelu iz davnina, ili njegov značajno neugledniji imitator s pepeljarkama, nije ni toliko bitno. Ipak ovaj potonji negdašnji suvremenik uz kronični nedostatak stila i takta za nas je kud i kamo presudniji. Čak i dan danas na ovaj prolongirani sudnji dan koji se uporno ponavlja već više od dvadesetak godina poput nimalo smiješnog prokletstva, uskraćenog za jednog dobrohotno komičnog Bill Murraya, tipa koji čak i zombie Apokalipsu može učiniti humanijom i vrijednom truda i muke preživljavanja.
No Murray ima svojih problema, on je Amerikanac, a naši problemi koliko god bili američki mlađahni, nemaju iza sebe "prvu" industriju svijeta i nosače aviona. Dakle za tog spomenutog prvog našeg jahača, oca i osvajača, koji nas zavede i navede putem pobjede i devastacije zakrabuljene u demokraciju, te ozlojedi, podjarmi i podredi proizvoljnoj i probranoj kvazi-elitnoj gomilici (govana) i stranog kapitala - možemo iz ove modernizirane pozicije o njemu reći mnogo loših stvari, ali isto da osim elementarne biblijske metafore tj. ljudske pohlepe koju osobno nije toliko manifestirao, koliko ju je mahom podupirao i afirmirao u svojih poltrona, nabiguzicama i stjegonoša, osim očitoga, nije učinio ništa toliko loše. Toliko loše naspram eshatološkog i epohalnog sranja koje je uslijedilo. Naravno, kako uostalom u bibliji i piše sami smo ga stvorili i prizvali i dobili smo upravo ono što smo tražili. Ne kaže džabe ona stara, svaki narod ima Apokalipsu kakvu zaslužuje.
Kako se moderan čovjek, čitač, po svom progresivnom habitusu ne osjeća u potpunosti komotno unutar isključivo povijesno biblijskih okvira, mirisa tamjana, pergamenata, tromblona i simbolike, vratimo se malo u 21. stoljeće i potražimo ponešto aktualnih znanstveno činjeničnih uporišta da nam je konačni krah i kraj neminovan. Ipak, nećemo lamentirati o devastiranoj industriji, već spomenutom autodestruktivnom turizmu, eutanaziranoj brodogradnji, poljoprivredi na aparatima, neizlječivo bolesnom zdravstvu, eroziji vrijednosti i erotici sve impotentnijeg nacionalnog ponosa. Ne, pisat ćemo o nečemu puno konkretnijem, većem i opasnijem - o HMS-u. Pitate se koji je pak k... HMS ? Ne, nije typo opskurne stranke koju je nekako s proljeća 90-tih osnovala Savka Dabčević Kučar, nije ni akronim za Hrvatsku Multiplu Sklerozu, a nije ni Her Majesty's Ship.. već je Hrastova Mrežasta Stjenica ! Sad oni inteligentniji među nama će već na sam spomen prepoznat "pošast" kao temu i brzopotezni povratak u apokaliptično raspoloženje, ali oni još izoštreniji po pitanjima teorije biblijske Apokalipse će skužiti da smo aluzijom pošasti HMS-a preskočili jednog jahača, nekoliko pečata i još više trublji. S razlogom. Iako se o pošasti HMS-a kuriozitetno i ne pretjerano elokventno naklapa već neko vrijeme, tek kada su minijaturni đavoli počeli pikati i terorizirat Zagrebčane, počelo se o njima pisati i jadikovat. Jer, realno, pošast u npr. Vinkovcima je samo još jedna u nizu bezličnih nedaća negdje tamo u Slavoniji, ali stjenica u kavi zagrebačkog špicera je.. smak svijeta ! Da se radi o problemu serioznih razmjera, jasno je iz činjenice što se teme prije nekoliko dana prihvatila Silvana Menđušić, vruća novinarka koja je svoj hladni kuraž i profesionalizam kalila još u vrijeme dok je onaj drugi harao Balkanom na svojem crvenom konju.
U nekakvom primjereno poredbenom vatikansko-žurnalističkom smislu, Silvana bi svakako spadala u kategoriju novinarskog Opus Dei-a, najbolja od najboljih. I što je uvažena SM otkrila o HMS ? Pa, ništa alarmantno valjda, osim da: od Spačve do Bosiljeva, 4000 četvornih kilometara hrastove šume je zahvaćeno destruktivnom najezdom pod čijim teretom lišće hrasta lužnjaka gubi klorofil, žuti i suši se već u srpnju, što potencijalno katastrofalno može djelovati na cjelokupni životni ciklus flore i faune, dok bi se drvna industrija, koja je jedna od posljednjih što se industrijom uopće može i nazvati jer svake god. uprihodi 13 milijardi kn - uskoro mogla znakovito obazirati gdje nestade naša bogomdana besplatna sirovina? Učinkovitog rješenja - nema, a stručnjaci upozoravaju da nam prijeti katastrofa (biblijskih razmjera).
U Europu je naoko benigni nametnik stigao oko 2000. god. iz Sjeverne Amerike gdje navodno ima prirodne neprijatelje, (vjerojatno Američku vojsku!?), prvo je registrirana u Italiji, a u Hrvatsku stiže ipak preko Turske kaže Silvana glasom ozbiljnim kao smrt, jer valjda sva prava sranja stižu preko Turske. Par pretpotopnih misli i razgovora kasnije s nekoliko uvaženih šumarskih, bio-ekoloških stručnjaka i jednim njemačkim poduzetničkim don Quijoteom koji se spletom nekih nedokučivih okolnosti i netipično njemačkom neučinkovitošću našao u sred hrvatskog apsurdističkog i sado-mazohističkog sna - opkoljen stjenicama.. reportažu SM završava depresivnim tonom i konstatacijama o potencijalnom kompletnom urušavanju postojećeg ekosustava, te da smo već izgubili brijest, patogena gljivica napala je jasen, potkornjak prijeti svemu ostalom, a hrastu preostaje samo nada.
I to jalova mu nada ostade rekao bih, jer sve je već odavno viđeno, predviđeno i zapisano u Bibliji, a da ne ostanemo dužni svetoj knjizi nad knjigama, o intrigantnom, destruktivnom i famoznom 4. jahaču Apokalipse ćemo pisati u jednoj od sljedećih prigoda. Do posljednjeg sloga, slova, kapi krvi i benzina, ulja i vina - još malo pa nestalo.
