EKSKLUZIVNO: Ispovijest pacijenta koji se već tjednima u OŽB Požega bori s POST-covid sindromom
11.11.2021. | 10:21
Kristina Šimić
Pregleda: 10730
EKSKLUZIVNO: Ispovijest pacijenta koji se već mjesec dana u OŽB Požega bori s POST-covid sindromom
(FOTO: 034 portal/Sharon McCutcheon)
Od pojave prvih slučajeva zaraze korona virusom sve do današnjih dana dupkom puni novinarski stupci redovito su plasirali informacije o brojkama zaraženih, stopi smrtnosti, simptomima COVID-a te nužnosti cijepljenja. Apel pod sloganom „ Misli na sebe, cijepi se“, uslijed verbalnog okršaja između pobornika cijepljenja i antivaksera pao je u drugi plan, dok je sveprisutnost kontradiktornih informacijama stvorila opću konfuzije. Preko noći stvoreno je društva u kojem svi o svemu imaju mišljenje.
Nakon poprilično bezbrižnog ljeta, pod geslom „To se događa drugima, a ne meni“ većina Požežana ušla je u jesen i dalje vjerujući da je COVID-19 prenapuhana prehlada koju će ako je i dobiju prehodati. Nažalost, neumoljiva realnost i zauzeti kreveti Opće županijske bolnice Požega svjedoče o sve većem brojem bolesnika s POST- covid sindromom ovisnih o kisiku.
POST-covid sindrom stvarnost današnjice
Budući da je javnost nedovoljno upoznata sa simptomima POST-covida, odlučili smo provjeriti što kaže struka. Prim.dr.sc. Marijan Cesarik simptome opisuje ovim riječima- Osim blagih, prolaznih simptoma poput nesanice, vegetativnih simptoma, umora, smanjene koncentracije, anksioznosti, javljaju se i ozbiljne autoimune bolesti. Jedan od najčešćih POST- covid sindroma jest „magla mozga“, poznatija i pod nazivom „brain fog“, naši pacijenti opisuju je kao „mutnoća u glavi“, a radi se o blagom kognitivnom poremećaju. Dakle, COVID-19, može biti otponac za autoimune bolesti. U požeškoj bolnici zabilježeno je više slučajeva Guillain-Barreov sindroma, akutne bolesti koja zahvaća periferne živce i korijene i najčešće je potaknuta akutnom upalom uzrokovanom bakterijama ili virusima. Jedan od najpoznatijih ljudi oboljelih od ove opake bolesti je Franklin Delano Roosevelt koji se 1921., razbolio od „Španjolke“.
Također, kao post-COVID sindrom može se javiti akutni transverzni mijelitis, upala mišića, uočena je pojavnost bolesti moždanih živaca, poremećaj zgrušavanja krvi, koji za posljedicu imaju akutni moždani ili srčani udar. Demenciji slične bolesti, akutna psihoza u starijoj životnoj dobi te stanja slična posttraumatskom stresnom poremećaju, upala zglobova poznata kao Reiterov sindrom, a javljaju se i druge reumatske bolesti. Post COVID sindrom je „ bolest s tisuću lica“. Opisane bolesti su se javljale i nakon drugih pandemijskih bolesti poput „Španjolke“ i za koju nemamo sigurnih dokaza njenog uzročnika. Povjesničari kažu da je pandemija „Španjolke“ nestala nakon obaveznog nošenja maski. Zaključujem da je od velike važnosti pridržavati se svih preventivnih mjera od obaveznog nošenja maski, pranja ruku, održavanja komunikacijske distance i svakako cijepljenje odnosno vakcinacija.- objasnio je prim.dr.sc. Marijan Cesarik.
Ispovijest pacijenta koji se bori s POST -covid sindromom
Nisam sumnjao u cjepivo, ali sam se pridržavao svih epidemioloških mjera i mislio sam da se to meni ne može dogodi. Riječi su kojima započinje svoj priču o borbi s COVID-om 19 i POST covid sindromom, Antun Kapel iz Tornja, dok više od mjesec dana leži na Odjelu za pulmologiju u Općoj županijskoj bolnici Požega. Iako ne zna gdje i kako se zarazio ovaj 64- godišnjak do sada nije ozbiljnije bolovao, a prilikom našeg razgovora izražava iskreno žaljenje što se nije ranije cijepio. Nakon rutinskog testiranja i pozitivnog nalaza, uslijedilo je slikanje pluća. Sunčano rujansko jutro ni po čemu nije odavalo najcrnje slutnje- Prilikom slikanja pluća odjednom mi je pozlilo. Bol je to koja se ne da pretočiti u riječi, kao da vas odjednom u plućima reže tisuću najoštrijih žileta. Srce mi je toliko snažno lupalo da sam imao osjećaj kako će mi sa svakim novim otkucajem probiti kožu. Morali su me vezati za krevet, a ja sam i dalje tako vezan odskakivao po 10 cm u zrak.
Zahvaljujući brzoj intervenciji liječnika i činjenici da sam u trenutku napada bio u bolnici preživio sam, u protivnom, ishod bi bio fatalan. – pojašnjava Antun Kapel. Nakon hospitalizacije, i četiri dana provedena u šok sobi, spojen na respirator, infuziju, i bezbroj lijekove koje je primio, prebačen je na Odjel za pulmologiju. Posljednjih mjesece dana uz stalni nadzor i skrb liječnika polagano se oporavlja, a kilaža mu se polagano vraća. Ipak, borba za goli život, borba za svaki udah, bolni izdah, i probadajuća bol u prsima, osjećaj iscrpljenosti, bezdan nemoći u koji toneš jer i treptaj kapka boli ostavili su traga.
-Najgore je bilo je ležati u bolničkom krevetu, priključen na aparate i gledati na monitoru svoje srce kako kuca. Sa zebnjom sam iščekivao svaki novi otkucaj, pitajući se hoće li ga još jednom vidjeti ili je to kraj?- prepričava svoje traumatično iskustvo Antun.
Dugo bolničko liječenje i borba s POST covid sindrom naučila je Antuna Kapela da više cijeni svoje zdravlje.- Svim svojim kolegama, a zaista ih imam puno, poručio bih da se cijepe. U ovih mjesec dana primio sam preko sto injekcija. Zašto ne primiti te dvije injekcije i izbjeći patnju koju sam prošao?
Zahvaljujem svim liječnicima i medicinskom osoblju Opće županijske bolnice Požega, skidam im kapu za sve što su učinili kako bi mi spasili život. Bolesnika s POST covid sindromom na odjelu je puno, i svi jaučemo i zapomažemo, a ja već mjesec dana gledam koja je to patnja i za liječnike i za medicinske sestre. I zaista ne razumijem što mi je trebalo da primim preko sto injekcija, i dalje strahujući hoću li preživjeti, kad sam cijepljenjem mogao olakšati život sebi i drugima.- poručuje Antun Kapel.
Od pisanja do objavljivanja ovog članka proći će nekoliko sati, dovoljan vremenski period da bolničke odjele ispune stotine novooboljelih pacijenata sudbina sličnih Antunovoj. Sve njih liječit će i o svima njima danonoćno skrbit će liječnici i medicinsko osoblje Opće županijske bolnice Požega. Ljudi koji su kroz osobnu žrtvu, teret ove pandemije podnijeli sa smiješkom, znajući da je borba za vaš život, mnogo važnija od njihovog umora i iscrpljenosti. Ostaje nam samo da se zapitamo koliko još dugo možemo funkcionirati tako.
