EKSKLUZIVNO - Pogledajte fotografije misteriozne grobnice u tajanstvenom tunelu ispod Franjevačkog samostana
29.8.2019. | 08:40
Objavio Ivica Janković
Pregleda: 10071
FOTO: 034 portal
Grobnica Thomasa Guoa, u tajanstvenom tunelu ispod crkve Presvetog Trojstva, u Kripti koja za javnost ne postoji već tri stoljeća, predstavlja jednu od najvećih misterija i zagonetki našega grada, jer je to najstarija brodska grobnica koju sam do sada otkrio, a o čemu brodska javnost nikada nije bila upoznata; vrlo osjetljiva tematika i pitanje koje zadire u samo srce i srž arheologije, filozofije, etike i morala, psihologije, književnosti, povijesti, te na kraju i same politike.
Tko je zapravo, Thomas Guou?
Još jedna priča za koju su mi neki pojedinci htjeli nadjenuti luđačku košulju ili me smjestiti u duševnu bolnicu Vrapče, čvrsto braneći tezu da ispod Franjevačkog samostana ne postoje nikakvi tuneli, nikakve grobnice, nikakve rimske katakombe, a još manje kripte.
Tako bi vjerojatno i ostalo, da Darko nije nekim svojim samoubilačkim potezima i načinima ušao u te tunele, da ih nije istražio i donio iz njih i prve fotografije. Slična je stvar bila i s misterioznim tunelima ispod Slavonskog Broda za koje su mi neki također tvrdili da su i to samo obične legende i babske priče.
Kod nas u Slavonskom Brodu sve što je misteriozno, neotkriveno, zagonetno ili čudesno, nosi epitete nečega što je još možda jedino i zanimljivo i intrigantno u našem gradu. I tek onda kada to shvate, tek tada neki uski krug intelektualaca to proglasi istinitom i povijesnom činjenicom, i to je tek onda prvi znak razmišljanja i da bi se moglo raditi o nekom fenomenu o kojem trebamo i moramo ozbiljno razgovarati i promišljati na svim nivoima; od filozofskog, arheološkog, preko psihološkog i umjetničkog, pa sve do političkog.
Fenomen postojanja kripti, katakombi i mrtvačnica ispod franjevačkih samostana i crkvi nije u svijetu nikakva tajna i novost, oni postoje u Rimu i Parisu i mnogim drugim gradovima širom svijeta, novost je jedino da oni postoje i kod nas u Brodu ispod Crkve Presvetog Trojstva. Samo se u javnosti o tome vrlo malo zna, gotovo ništa, a oni koji bar nešto i znaju o tome šute i o toj tematici nerado govore, kao da se radi o omerti i mafijaškom zavjetu šutnje.
Zašto i zbog čega, ne znam. Tko je dakle, Thomas Guou?
Predmet mog posebnog zanimanja, nakon što sam otkrio tajanstvene tunele i katakombe ispod Franjevačkog samostana, bila je grobnica Thomasa Guoa, zašto baš ona, zato što je to i najstarija, ali i najzanimljivija grobnica u Slavonskom Brodu o kojoj nitko i nikada nije ništa napisao, ni jednu jedinu riječ i koja nameće i otvara brojna moralna, etička i filozofska pitanja. 
THOMAS GUOU je najstariji i najzanimljiviji sahranjeni brodski žitelj, umro davne 1781. god. Dolazim do njega pognut, prolazeći kroz labirinte niskih, polu kupolastih tunela u kojima me prati još samo neka neobjašnjiva svjetlost, prašina i tajanstvene sjenke. Pomalo me i strah i obuzima me neka čudna jeza.
Strah je najveći doping neprijatelju. Zato ga moram savladati i nastaviti kročiti kroz tunel dalje, i dalje, a svoj put obasjavam tek škrtom svjetlošću iz mobitela.
Primjećujem, tunel je poprilično suh, vlage uopće nema, a on, THOMAS GUOU, ponosno i gordo me čeka na kraju tunela, kao da želi sa mnom malo porazgovarati, jer mu je beskrajno dosadno već tri stoljeća čamiti u mraku, a da za njega nitko, baš nitko od Brođana, ne pokazuje nikakav interes-to je valjda njegova sudbina ili karma, a za mene, kao neka poslastica za kraj mojih istraživanja ili dar Božji.
Hej povjesničari, hej arheolozi, hej konzervatori, hej filozofi, hej političari- PA GDJE STE, GDJE SE NALAZITE, JAVITE SE? OVO BI TREBALA BITI VAŠA PRIČA, A NE MOJA.
Iznad Thomasove grobnice dominira veliki natpis na latinskom jeziku: REQUESCANT IN PACE! Počivajte u miru!
Jesam li ja to stvarno otkrio najstariju i najzanimljiviju grobnicu u Slavonskom Brodu?
I baš ta, neobično zanimljiva i nadasve mistična i intrigantna grobnica, budi posebno zanimanje kod mene osobno, jer se, prvo, radi o civilu, a ne svećeniku franjevcu, što odmah budi sumnju i postavlja logično pitanje:
-A što imaju civili raditi u brodskoj Kripti i tajanstvenim katakombama ispod jednog Franjevačkog samostana.
Stvarno, što ima jedan civil raditi u franjevačkoj grobnici? Jeli to po Zakonu? Moju posebnu pažnju privlače tajanstveni natpisi na nekom čudnom, staro latinskom ili crkveno latinskom jeziku oko imena THOMAS GUOU i nakon prijevoda i konsultiranja stručnjaka, otkrivam da se radi o medicinaru i vidaru, rođenom u Vindoboni, starom nazivu za antičko, keltsko naselje gdje se sada nalazi grad Beč. Pitam se, treba li o ovom slučaju i otkriću upoznati, informirati i obavijestiti i austrijsku vladu?
Da mi opet netko ne bi nadjenuo luđačku košulju tvrdeći da Darko Daky Lončar sve tom izmišlja, fotografiram se pokraj misterioznog Thomasa Guoa i njegove grobnice, te njegov grob snimam više puta, kao i tajanstveni tunel.
Smije li jedan civil biti pokopan i sahranjen zajedno s franjevačkim svećenicima? Koliko uopće ima takvih civila sahranjenih u našem Franjevačkom samostanu? Tko su oni uopće? Treba li tijelo Thomasa Guoa vratiti u Austriju? Treba li o ovome slučaju obavijestiti njegove potomke u Beču? Imaju li oni pravo znati istinu? Imaju li njegovi današnji potomci u Beču moralno i zakonsko pravo tražiti i zahtijevati da njihov rođak bude sahranjen na njihovom gradskom, civilnom groblju u Beču, a ne među svećenicima u tajanstvenim katakombama ispod jedne crkve.
Ovo su sve ozbiljna filozofska, etička i moralna pitanja koja nam nameće Thomas Guou.
Treba li o slučaju Thomasa Guoa izvijestiti čak i austrijskog veleposlanika u Zagrebu i austrijskog predsjednika? Dragi čitatelji, kakav je vaš moralni i etički stav po tom pitanju, a kakav politički? Treba li pokrenuti javnu inicijativu da se po ovom pitanju Crkva otvori javnosti, da se vrata brodskih katakombi otvore građanima, da se od ove brodske kripte napravi prvorazredna turistička atrakcija našega grada, nešto što bi moglo biti društveno korisno, korisno za naš grad Slavonski Brod, za razvoj turizma u našem gradu, nešto vrlo korisno za naše građane, za društvo u cjelini.
Dragi čitatelji, vi ste porota i porota ima riječ.
Mislim da kostur Thomasa Guoa u mrtvačnici ispod crkve Presvetog Trojstva u tajanstvenim katakombama predstavlja jednu od najvećih zagonetki i misterija našega grada.
Tko je zapravo, bio Thomas Guou i čime je on zavrijedio takvo poštovanje i takvu čast da bude sahranjen i pokopan u Kripti ispod Franjevačkog samostana? I to još civil. Nije uopće ni bio svećenik. Što jedan civil radi u kripti ispod naše brodske crkve?
Car hrvatsko-ugarski, Josip II donio je 1782. god. Zakon o zabrani ukopa i civila i svećenika u crkvene kripte. Taj zakon se zove IMITAT. Ali, crkva je u to vrijeme mlatila veliku lovu na ukopu civila. To su sve odreda bili bogati građani, bogati sloj građanskog društva, koji su zlatom, srebrom i velikim novcem, pa čak i prijepisom svojih imanja i posjeda, skupo platili tu čast da budu sahranjeni u crkvenoj KRIPTI.
Službeno za potrebe Crkve, oni se zovu-DOBROČINITELJI. Ili nekada davno ugledni građani Slavonskog Broda. No, jesu li to uopće bili dobročinitelji crkve? Jesu li to uopće bili ugledni građani našega grada?
Moguće da neki od njih doista i jesu bili dobročinitelji Crkve, ali u svojoj suštini to su sve bili bogataši koji su masno ispod stola, vrlo vjerojatno podmitili tadašnjeg brodskog gvardijana za tu jednu malu, malecku uslugu. Tako je na isti način tu „čast“ vrlo vjerojatno zaslužio i Thomas Guou.
Nitko u Brodu nikad u životu nije čuo za njega, a kamoli da je bio neki ugledan brodski građanin. O njemu ne možete ništa pročitati i naći ni u jednoj od četiri objavljene knjige 101 BRODSKA PRIČA Zvonimira Toldija.
O Thomasu Guou ne možete ništa naći niti u jednoj brodskoj povijesnoj knjizi. O njemu ne možete ništa naći ni u brodskim kalendarima. Pa kako je on onda mogao biti ugledni brodski građanin ili tobože dobročinitelj Crkve koji je zaslužio jednu takvu čast?
Koliko ima takvih pokopanih civila „dobročinitelja“ u našoj Crkvi Presvetog Trojstva, to ne zna nitko. Ne znaju ni franjevci sami, jer ne znaju zapravo ni koliko uopće ima katakombi ispod Crkve. Pošto je to bilo nezakonito i protiv carske zakonske uredbe, protiv njegova dekreta i zabrane, onda su, da bi mu doskočili, stalno zidali, zazidavali i pravili nove ulaze u kriptu, pa su onda zazidavali postojeće katakombe i gradili nove, da zavaraju trag carskoj inspekciji, ako dođe u kontrolu.
Pa su onda opet stalno zidali nove i zazidavali stare tunele, tako da u tom zidanju i zazidavanju i preziđivanju, više ni sami ne znaju ni koliko ima kripti, ni koliko katakombi ni koliko zakopanih ni civila ni svećenika. Može li se tu naći i zlata i srebra i svakakvih crkvenih relikvija, to nitko ne zna, pa čak ni sami svećenici.
Kada bi arheolozi uzeli stvar u svoje ruke i počeli istraživatI, probijati tunele i otkrivati nove, osobno vjerujem da bismo pronašli najveće arheološko otkriće u Hrvatskoj. Možemo li od toga arheološkog otkrića napraviti prvorazrednu turističku atrakciju i najveću gradsku senzaciju?
A političari o svemu ovome šute jer ne smiju s Crkvom doći u sukob, mudro razmišljaju, izgubit će potencijalne glasače na izborima jer smo osamdeset posto svi katolici, pa je onda bolje šutjeti i s Crkvom ne dolaziti ni u kakve sukobe.
Tako razmišljaju političari na vlasti, ali na žalost, tako razmišlja i oporba.
Iako sam o svom otkriću upoznao vlast i sve najodgovornije političare našega grada, primijetio sam, oni se s tim otkrićem samo izruguju i ismijavaju. A ovo otkriće, može potencijalno biti prvorazredna turistička i kulturno-umjetnička atrakcija našega grada.
Političari šute, a ako nešto netko u gradu i otkrije zanimljivo i interesantno, oni to odmah izrugaju i ismijavaju, jer to je izgleda jedino što znaju raditi.
Psi laju, a karavane prolaze!
Zato nam grad propada sve više i više i gospodarski i kulturološki i na svaki drugi način. Fizički se grad izgrađuje, a duhovno, civilizacijski i kulturološki propadamo sve više i više, iz dana u dan, a naša mladost nam odlazi u Irsku u potrazi za boljim životom i svojom srećom. Za naše brodske političare, i tajanstveni tuneli ispod našega grada i tajanstveni tuneli ispod Crkve su obična laž i izmišljotina, nešto što uopće ne postoji. A da li oni postoje, evo, poštovani čitatelji, procijenite sami, dostavljam vam i ovaj put na uvid fotografije i najstariju i najzanimljiviju grobnicu Thomasa Guoa iz 1781. god. u tunelu ispod Franjevačkog samostana, s nekim čudnim, starolatinskim ili crkveno latinskim natpisom, kojeg još uvijek nitko ne zna prevesti, pa čak ni stručnjaci za latinski jezik s Filozofskog fakulteta, koje sam konzultirao. Koliko uopće ima takvih civila sahranjenih u našem Franjevačkom samostanu? Tko su zapravo, uopće oni?
Treba li tijelo Thomasa Guona vratiti u Austriju? Treba li o ovome slučaju obavijestiti Thomasove potomke u Beču? Jesu li oni uopće živi? Ako jesu, imaju li oni pravo znati istinu? Imaju li njegovi današnju potomci u Austriji moralno i zakonsko pravo tražiti i zahtijevati da njihov rođak bude sahranjen na njihovom gradskom, civilnom groblju u Beču, a ne među svećenicima u tajanstvenim katakombama ispod jedne crkve.
Treba li o slučaju Thomasa Guoa izvijestiti austrijskog veleposlanika u Zagrebu i austrijskog predsjednika? Treba li naša gradska vlast reagirati na sve ovo i zahtijevati da se Crkva otvori javnosti? Treba li tajanstvene tunele ispod našeg grada, o kojima sam pisao u četiri nastavka i koje je otvorilo i pročitalo 37 000 Brođana, kao i crkvene katakombe pretvoriti u turističku i kulturno-umjetničku atrakciju grada po uzoru na rimske i pariške katakombe, a za dobrobit grada Slavonskog Broda, za dobrobit naših Brođana i društva u cjelini?
Ovo su sve moralna, etička, filozofska i politička pitanja koja nam u nasljeđe i amanet ostavljaju naši brodski tuneli, kao i najstarija i najzanimljivija grobnica u Slavonskom Brodu, grobnica Thomasa Guoa u Kripti ispod Franjevačkog samostana. Na brojne upite naših građana kako sam i zašto baš ja uspio jedini, nakon tri stoljeća ući u strogo čuvanu Kriptu Franjevačkog samostana, zatvorenu teškim metalnim vratima i lokotima iz carske države Austro-ugarske i zašto sam baš ja zaslužio tu čast da javnosti prvi donesem na uvid i prve fotografije tajanstvenih katakombi ispod Crkve Presvetog Trojstva? Odgovor je vrlo jednostavan-TAJNA.
Ovo je priča o Thomasu Guou i najstarijoj i najzanimljivijoj brodskoj grobnici.
Autor: Darko Daky Lončar
