Duhovski ponedjeljak u požeškoj župi Duha Svetoga
3.6.2020. | 08:52
Mladen Mirković
Pregleda: 3693
FOTO: pozeska-biskupija.hr
Na Duhovski ponedjeljak, 1. lipnja biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj župi Duha Svetoga euharistijsko slavlje tijekom kojeg je podijelio sakrament svete potvrde ovogodišnjim krizmanicima. Uz biskupa, sakrament svete potvrde dijelio je i Ivica Žuljević, prepošt Stolnog kaptola sv. Petra. Koncelebrirali su župnici požeškog dekanata na čelu s dekanom Jozom Jurićem. Nakon što su predstavnici krizmanika pozdravili biskupa i uručili mu cvijeće, riječi dobrodošlice uputio je i župnik fra Milan Krišto. Uvodeći u euharistijsko slavlje biskup je spomenuo kako je danas na neki način produžena jučerašnja svetkovina Duhova, te je čestitao braći franjevcima i okupljenim župljanima zaštitnika požeškog samostana i Župe – Duha Svetoga. Zatim je uputio pozdrav krizmanicima, kazavši im da Isus, koji je pobijedio smrt, računa s njima, da ih po svetim sakramentima uključuje u zajedništvo svoga života, da su po krštenju već postali njegovi, a u sakramentu svete potvrde opečaćuje ih iznutra moći svoga Duha. Još je biskup dodao da će tim činom postati u punom smislu sinovi i kćeri Božje, ugrađeni u Crkvu, živi Isusov organizam.
U homiliji biskup je poželio krizmanicima da snažna Božja riječ koja im je naviještena dopre do dubine njihova otvorena srca, pokrene ga i uvede u otajstvo koje slave. Istaknuo je kako u prvom čitanju prorok Joel svom narodu koji se zastidio Boga svojim životom, postao prazan i bez nutarnje pokretačke snage, naviješta dane kad više neće biti takav, nego ispunjen Duhom, koji će Bog izliti na sve njegove pripadnike: sinove i kćeri, starce i mladiće, pa čak i na sluge i sluškinje. Biskup je poručio krizmanicima kako najteže što im se u životu može dogoditi jest nutarnja praznina, gubitak iskustva dubine postojanja, osuđeni na površno životarenje.
Podsjetio ih je da njihovi roditelji, učitelji i neki drugi ljudi, kroz obrazovanje, radno mjesto i na druge načine nastoje smjestiti na određenu društvenu razinu života, koja se ostvaruje radom, školovanošću, znanjem, stručnošću, povezano uglavnom s njihovom izvanjskom aktivnošću. Upozorio je kako prorok Joel u prvom čitanju i Isus u evanđelju ne govore o radu, nego o poslanju. Isus u nazaretskoj sinagogi obznanjuje: »Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.« Pojašnjavajući što je to poslanje i po čemu se ono razlikuje od redovitog posla, biskup je ustvrdio: Poslanje naše djelovanje pokrenuto nutarnjom osjetljivošću duha za čovjeka, za što ulažemo cijeli svoj život. Ta nutarnja osjetljivost nije nešto što smo naručili, nego je moć i sposobnost našeg duha. I kad počnemo živjeti po toj nutarnjoj sposobnosti, mi smo poslanici. Još je dodao kako zahvaljujući toj našoj nutarnjoj osjetljivosti duha uviđamo koliko su drugi ljudi potrebni naše blizine, koliko su dragocjeni i vrijedni poštovanja, i koliko im je plemenitosti potrebno iskazivati. Ustvrdio je da bi bez ljudi koji žive iz nutarnjih pokreta duha svijet oko nas postao hladan tehnički svijet a ljudi bezosjećajni roboti, i da to više ne bi bio svijet kakvim ga je Bog zamislio.
Osvrnuvši se na aktualno stanje u Hrvatskoj, osobito s obzirom na političko djelovanje, biskup je ustvrdio: Oduševljavaju me mnogi mladi ljudi koji idu putem osjetljivosti duha. Ljudi koji su veliki duhom pokreću svjetove i ostvaruju velike stvari. Oni pak koji ružno govore jedni o drugima, koji jedni u drugima žele pronalaziti samo zlo, a ako ga nema onda ga izmišljaju, postaju izgubljeni ljudi koji ne žive u koordinatama duha, i po takvima postajemo izgubljena zemlja. Poručio je krizmanicima da njih Isus Krist ne želi uvesti u takvu izgubljenu Hrvatsku, nego među poslanike, koji će poput Isusa živjeti osjetljivost za čovjeka u onim najljepšim dimenzijama plemenitosti, dobrote, pravednosti, ljubavi i poštenja. Parafrazirajući pjesnikove riječi, biskup je pozvao krizmanike da ne idu maleni ispod zvijezda, kad mogu biti veliki snagom Božjega Duha. Podsjetivši ih je da je svatko od njih jedinstvena i neponovljiva osoba, dragocjeni Božji dar čija se veličina očituje po budnom duhu, pozvao ih je da molitvom trajno budu s Bogom povezani. Potaknuo ih je da na dan primanja sakramenta svete potvrde Bogu posvjedoče kako razumiju kako su duhovna bića i da se samo duhovnom izgradnjom u njima događa prodor Božjega svijeta. Još je dodao neka s pjesnikom mole: »Imamo, Gospodine, i kruha i ruha, ali nama, Gospodine, nedostaje tvoga Duha«.
Biskup je na temelju rečenog potom ustvrdio da naš identitet nije u onome što izvanjski radimo nego u onome što jesmo u dubini svog bića, u svom duhu: Sinovi i kćeri Božje, koje vodi Duh Božji i čini istinski slobodnima, kako nas uvjerava Apostol u drugom čitanju iz Poslanice Rimljanima. Podsjetio je krizmanike da ih je Isus Krist u sakramentu krštenja već uveo u slobodu djece Božje, jer ih je u njem oslobodio ropstva grijeha i učinio baštinicima Božjim. Kazao je kako njihova prava baština nije u onom što će im njihovi roditelji ili oni sami priskrbiti, već ono što im je Bog pripravio u Sinu svome Isusu Kristu koji je postao čovjekom, jednim od nas, da mi ne ostanemo razbaštinjena Božja stvorenja, nego njegovi baštinici. Dragi krizmanici! Osjećate li kolika li je snaga Božje istine o nama, koja nam je progovorila u Božjoj riječi, u kakvu vas istinu Bog želi uvesti i kojim vas putem želi povesti? Nemojte ostati ravnodušni prema Bogu, koji nije ravnodušan prema vama. Bog je sav zauzet i željan da budete njegovi, da vas se ne posrami, nego budete njegova radost, njegov ponos: Božji, roditeljski i hrvatski vijenac. Zamolio je Isusovu Majku da moli s njima i za njih, kako nitko od njih ne bi iznutra ostao prazno i sitno biće, još manje razoreno i nemoćno, nego da u njima uvijek bude djelatna snaga Isusova Duha, njegova svjetla, moći, radosti i ljubavi. Bili blagoslovljeni na Isusovu putu, poželio je je biskup na kraju homilije.
Na svršetku misnog slavlja biskup Antun je s krizmanicima izmolio molitvu Požeške biskupije u Godini Božje riječi. Potom im je čestitao na primljenom sakramentu te ih pozvao da svakodnevno svjedoče Bogu kako računaju s njime. Kazao im je da svojim životom svjedoče svoje opredjeljenje za vrijednosti Duha, napose molitvom i nedjeljnom svetom misom. Zatim ih je pozvao da na svetkovinu Tijelova, zajedno s drugim vjernicima grada Požege, sudjelujući na slavlju u Katedrali i procesiji središtem Grada očituju svoju blizinu Isusu, budu otvoreni suradnji s njime u izgradnji vlastitog života. Čestitao je i zahvalio roditeljima krizmanika i drugim članovima obitelji, njihovim kumovima, župniku fra Milanu i njegovim suradnicima, pjevačima i ministrantima na svemu onome što čine za požešku župu Duha Svetoga.
