1.11.2018. | 10:22
V.T.
Pregleda: 3320
FOTO: M.M.
"Dinko Župan pripada redu istaknutih europskih i hrvatskih povjesničara. Rođen je 1970. godine u Osijeku. Diplomirao je filozofiju i povijest na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zaposlen je u Hrvatskome institutu za povijest - Podružnici za povijest u Slavonskom Brodu. Magistrirao je obranivši rad Pučko školstvo u vrijeme banovanja Ivana Mažuranića na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Na tome fakultetu obranio je doktorski rad Obrazovanje žena u Banskoj Hrvatskoj 1868-1918. Područje njegova znanstvenoga rada je povijest školstva i kulturna povijest od kraja 18. do početka 20. stoljeća. Izborni kolegij Povijest školstva predavao je na Učiteljskome fakultetu u Petrinji i Hrvatskim studijima. Taj kolegij predaje na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku. Držao je nastavu na doktorskome studiju Hrvatskih studija te Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu." - rekao je Vinko Tadić predsjednik Povijesnog društva Požega
U organizaciji Povijesnoga društva Požega održat će predavanje „Biti učenik u Hrvatskoj u 19. stoljeću“. Tema je vrlo zanimljiva i kompleksna. Izlaganjem navedene teme bit će obuhvaćen širi kontekst školskoga sustava u Hrvatskoj i Slavoniji tijekom navedenoga razdoblja. Riječ je o izuzetno važnoj temi jer je školski sustav jednim značajnim dijelom već tada oblikovao hrvatsko društvo, ali i nacionalni identitet. To je vrijeme buđenja nacionalne svijesti te intenzivnijih hrvatsko-srpskih prožimanja. Danas ćemo pobliže saznati kako je bilo biti učenik u Hrvatskoj tijekom 19. stoljeća.
Predsjedništvo Povijesnoga društva Požega i dalje će nastojati važnim temama, uvažavajući tradiciju, ali uz suvremeni pristup najuglednijih hrvatskih i stranih povjesničara, približavati povijest našim građankama i građanima. Nekada su nas učili da se ponosimo svojom (ne)slavnom prošlošću, posebno junacima i ratnicima.
Svako vrijeme ima svoje mitske junake. Međutim, smatram da se pojedinac može ponositi samo svojim djelima, onim što je napravio u životu, čime je oplemenio sredinu u kojoj živi, svoj zavičaj i domovinu. Iz prošlosti je važno učiti i korigirati svoje postupke u sadašnjosti. To je moguće samo uz dobronamjeran, slobodan, pluralan i kritički pristup u sagledavanju prošlosti. Dakako, obvezni smo njegovati sjećanje i poštovanje prema pojedincima koji su svojim djelovanjem dugoročno unaprijedili naše društvo, ali to je već nešto drugo te, čini mi se, izlazi iz okvira zanata povjesničara.