Danas u ʺPlodovima zemljeʺ pogledajte lipičkog Nizozemca Barta i njegovu rižu u Skenderovcima
Lipički Nizozemac
(FOTO: Lipički Kompas)
Sljedeću zanimljivu priču prenosimo s portala Lipički Kompas
U ovako malim sredinama poput naše čovjek lako upadne u kolotečinu svakodnevne reprize što se životom zove, no ono što od svakodnevice imalo odskače lako se zapazi, i usmenom predajom proširi poput šumskog požara. Nemali interes je izazvao pretprošli mjesec objavljen članak „U Skenderovcima raste riža?!“ o neobičnoj ideji jednog isto tako neobičnog čovjeka, ideji koja je podigla nekoliko tisuća obrva te uz one uobičajene defetističke stavove ljudi bez ideje i vizije potaknula i mnogo odobravanja i dobrih želja u ostvarenje pomalo nevjerojatne ideje o uzgoju riže u jednom malom zaseoku u sastavu Grada Lipika.
One koji su pročitali srpanjsku reportažu o Bartu Meijeru, lipičkom „Nizozemcu“ koji se prije nekoliko godina doselio ovamo u potrazi za zdravijim novim početkom, sigurno zanima kako napreduje njegov neobični istraživački projekt uzgoja posebnih sorata riže prilagođenih brdskim predjelima. Zanimalo je i mene stoga sam se nakon što mi je javio da mu riža odlično napreduje i da će uskoro doći vrijeme kad će ju žeti, zaputio k njemu da i sam vidim kako sada izgledaju tada mlade tek presađene sadnice riže koje sam zadnji put vidio početkom srpnja.
Kao i zadnji put kada sam ga posjetio Bart me povezao svojim terencem po makadamskoj cesti do svog doma te mi iskazao isto gostoprimstvo kao i prošli put iako je jedva čekao pokazati mi, a i svima Vama, rezultate svog rada i eksperimentiranja sa sortama riže koje se mogu uzgajati na suhom tlu ( upland/dry land rice ). Sada su to zdrave i visoke biljke, od kojih mu neke sorte dopiru do pasa; zdrave su i snažne.
Iako hrani pola svijeta moglo bi se reći da je riža Hrvatima egzotična biljka koja se uz par iznimaka ne uzgaja u Europi, a egzotična su i imena sorti koje Bart testira na svom posjedu, poput sorti porijeklom iz Mongolije imena Kon Suiko, Daido i Kyzyl Shala, Uzbekistanske sorte Amaura, Ruske sorte Nigrescens, sorte Purple Jomon nepoznatog porijekla, a testira i sortu koja porijeklo navodno vuče iz tadašnje Jugoslavije imena Krme koja je ime dobila iz krmiva, hrane za životinje.
Plod svih sorti koje testira je već formiran, čvrst na dodir i iako se kod nekih sorti plod nije formirao u svakom „džepiću“ na klasu rezultati su više nego zadovoljavajući. Neke sorte koje su trebale kasnije dozreti su malo uranile, što Bart pripisuje našoj klimi i vremenskim uvjetima, dok je zemlja po njegovim riječima idealna za rižu. I one sorte koje je posadio skupa s crnim grahom uspijevaju vrlo dobro, iako mu je rečeno da mu to nikako neće uspjeti jer će grah „ugušiti“ rižu. Pohvalio se i kukuruzom „Stodancem“, starom sortom kukuruza koja je specifična jer dozrijeva za stotinu dana i može ići kao postrna sjetva.
U kontaktu je i s drugim uzgajivačima i sa znanstvenicima koji prate testiranja te svi nestrpljivo očekuju završne rezultate žetve jer ključno pitanje je koliki se prinos može postići u ovakvim testnim uvjetima. Kao granicu isplativosti Bart navodi prinos od 250 grama po kvadratnom metru te je ključno pitanje može li se i taj osnovni cilj postići, što bi uskoro trebao saznati.
Bart je svojim projektom uzgoja riže pobudio popriličan interes ne samo u okolici Lipika već i šire, jer se o njegovim aktivnostima osim u Compasu pisalo i drugdje, a izgleda da je zaintrigirao urednika Plodova zemlje, najstarije emisije Hrvatske televizije i najstarije specijalizirane emisije u ovom dijelu Europe koja se emitira punih 48 godina.
Kako saznajem od Barta, ekipa HTV-a ga je krajem prošlog tjedna posjetila na imanju, a prilog bi trebao biti prikazan danas u redovnom terminu Plodova zemlje na prvom programu HTV-a u 12:30!
Tomislav Ević za Lipički Kompas
