Božićna bajka Irene Kalan
11.12.2021. | 12:09
Kristina Šimić
Pregleda: 4496
FOTO: I.K. privatna kolekcija
Predblagdansko vrijeme uvijek nas ponuka da pokojim novim detaljem u svojem domu, nagovijestimo dolazak najsvečanijeg doba u godini. Igra svjetlosti, šarenilo ukrasa i idilični zimski ugođaj većinu ljudi sa senzibilitetom umjetnika potakne na još maštovitije stvaranje. Jedna od takvih neumornih je i umjetnica i pjesnikinja Irena Kalan.
Na isti način kao što se poigrava riječima, Irena Kalan, veoma spretno oblikuje svoje unikatne rukotvorine pa će danas o kreativnosti kao pokretačkoj sili reći - Mislim da se čovjek s tom stvaralačkom energijom rodi. Kao i sa sklonosti bilo čemu drugome, npr. matematici. I to je dobro. Kroz različitosti se nadopunjujemo dok nas sličnosti spajaju. Dakle, inspiracija je sveprisutna samo je pitanje vremena kada će i u kojemu obliku isplivati na površinu. U posljednje vrijeme očituje se intenzivnije kroz pisanje dok kreativno stvaralaštvo popunjava pauze, a postoje periodi kada je obrnuto. Vezano je i za fizičke mogućnosti: za uhvatiti misao su potrebni samo olovka i papir ili mobitel, koji su uvijek pri ruci, dok je za kreativne faze potrebno odvojiti puno više vremena u i imati pri ruci potreban repromaterijal, alat i sl. a što traži i poseban prostor. Kod mene je nazovimo to „problem“ što sam sklona eksperimentiranju različitim tehnikama te mi puno toga treba biti negdje i biti spremno u trenutku inspiracije.
Rasplesani i zamišljeni anđeli na tanjurima, unikatne kuglice za bor , raskošni adventski vijenci, oštri listovi božikovine savršeno uokvireni na šalicama za kavu te raznorazni svijećnjaci suptilnih boja, na podlozi od mahovine samo su dio božićnog asortimana jer rad Irene Kalan možemo tematski podijeliti na cjeline. Motive Slavonije, Irena Kalan, savršeno je ukrotila na staklu, a domoljubne i religiozne motive do detalja je iscrtala na bokalima, čašama i čokanjčićima dajući predmetima novu estetsku dimenziju.
Budući da različiti predmeti, zahtijevaju različite tehnike, upitali smo Irenu Kalan, postoji li tehnika koja joj je posebno draga- Ne mogu reći da imam najdražu, ali volim stvarima udahnuti novi život, dati novu namjenu. Volim kada je ona i estetska i funkcionalna. Oslikavanje stakla mi je u tome na vrhu i kada bih uspoređivala sa ostalim najtraženije. Nakon toga salvetna tehnika koja je primjenjiva na mnoge površine, a kada se upotpuni drugim tehnikama nastaju prelijepe kreacije. Volim prirodne materijale: drvo, osobito brezu, bagrem, mahovinu, kamenčiće, školjke, glinu, konac.- pojašnjava.
Topli zemljani tonovi i prirodni materijali uvijek su dobitna kombinacija, što ponekad iziskuje i određen napor pri pronalasku istog.- S obzirom na to da sve što radim, radim kao hobi, nemam potrebu za nabavom velikih količina istog materijala. Svaka čaša može poslužiti, vaza, boca, tanjur, ogledalo… Od dva tri konca napravite malo čudo, kao i od papira. S drvetom je malo teže u smislu što moram angažirati logistiku - suprug je taj koji odradi tehnički dio posla. I inače on mi je podrška, osoba je s puno strpljenja i razumijevanja prema mojim potrebama u nepredvidivimstvaralačkim fazama -govori Irena Kalan.
Koliko je vremena potrebno od ideje do realizacije jednog božićnog vijenca ili oslikanog predmeta s božićnim motivom Irena Kalan objasnit će riječima- Zahtjevno je imati vrijeme i prostor. Bitno mi je sav materijal kojim raspolažem staviti na stol. Od prvotne zamisli do kraja često to bude nešto sasvim drugo, novo i različito. Adventski aranžmani koji sam radila u drvu, su jedinstveni i trajni te svake godine mogu doživjeti svoju preinaku dodajući ili mijenjajući neki dekorativni element. Postojanost i mijena istodobno su ono čemu i inače težim. Koliko je nešto zahtjevno, zapravo, može procijeniti netko sa strane. To je najčešće na radionicama. Ono što radim meni je lako dok je nekome izuzetno komplicirano. Imala sam svojedobno izložbe u prostoru Gradskog muzeja Požega. U sklopu tih izložbi (ali i nevezano uz iste) sam bila održavala i radionice pa tako i radionicu izrade stiropornih snježnih kugli za božićne jelke. Ako je to nešto moga znanja i vještine nekome pomoglo otkriti svoju, tada smo obostrano ispunjeni.
Osim unikatnih poklona, suvenira i ukrasa, Irena Kalan hekla etno nakit za sve one koji se vole izdvajati iz mase- Moje bake i mama su heklale klasične komade tipa tabletića, stolnjaka i sl. I danas ih sve čuvam. Bilo je fascinantno gledati s koliko je strpljenja nastajao neki rad, a s obzirom na to da su to uglavnom bili veliki ručni radovi s ponavljanjem puno istih elemenata, nisam imala volju niti započeti. Mama nam je oduvijek šila i tu sam bila uz nju, a ona je prepravljala krojeve kako bih si ja zamislila. Tek kasnije, počinjem se više igrati koncima, vesti i heklati. Heklanje nakita mi je trenutno onaj odmak od pisanja. Lijep je osjećaj kada ljudi zamijete komadić vašeg djela, a ovi heklani detalji su uvijek zanimljivi i posebni.- pojašnjava.
S obzirom na malu sredinu i tržište koje je preplavljeno uvoznim, plastičnim ukrasima, kvalitetno izrađena rukotvorina ipak će pronaći put do onih koji vrednuju i cijene vrijeme i trud uložen u stvaranje jedinstvene kreacije.- Ne radim gotovo nikada (osim kada netko naruči ili je narav stvari takva) isti predmet u više primjeraka. U tome mi nema čari, osim kome i ako se pretvori u posao. Ja stvaram iz čiste potrebe za stvaranjem i u svakoj toj sitnici puno je ljubavi i pozitivne energije. Njena namjerna je primarna da uveseljava onoga tko ju vidi i poželi, i to svaki puta kada ju vidi ili nosi. Upravo sam zato složila slogan za FB Stvaralicu „…kao poklon ili malo sebično zadovoljstvo“, jer često na uštrb nečega drugoga odustajemo od uveseljavanja sebe.
A u stvari to je nekada bitnije nego zadovoljiti neku primarnu potrebu ili si priuštiti nešto bezdušno što ćemo već sutra odbaciti. Koliko je teško ovisi o mentalitetu ljudi i o području. Kod nas, ovdje, je teže dok je u turistički protočnijim mjestima puno lakše. Ima srećom mnogih koji cijene tuđi rad, utrošeno vrijeme, utrošen novac, vještinu i talent, i podržavaju me. Od srca im hvala im na tome. Da, tržište je puno kiča i stvari koje nemaju veze s našom (blagdanskom) tradicijom i podnebljem, no to je već tema koja zadire u svijest pojedinca, a potom i nacije o vrijednosti čuvanja svojih kulturnih obilježja - govori nam Irena Kalan.
U šarolikom mnoštvu stvari koje je do sada izradila Ireni Kalan teško je izdvojiti onaj najdraži.- Teško je izdvojiti jednu stvar. Kada listam unatrag često se iznenadim nekom već zaboravljenom. Heklana ogrlica po uzoru na mak, i još nekoliko detalja. Ali s obzirom na hladnije vrijeme biram kapu, šal i rukavice. Volim svoje slike, osobito „Jesen se skrila pod bolte“. Ona je nastala po istoimenoj pjesmi iz zbirke poezije „Mirisne boje tišine“ koja zapravo zauzima to počasno mjesto iznad svega- naglašava.
S obzirom na nepresušnu kreativnost i kontinuirano stvaranje kroz različite forme umjetničkog izričaja Irena Kalan raduje se nadolazećim projektima, od kojih je prvi na redu, izlazak nove zbirke poezije -Trenutno je sve ovisno o razvoju situacije. Nadam se da će se nakon rekonstrukcije muzeja nastaviti tradicija s izložbama umjetnika i kreativaca u prostoru tzv. Malog salona ili drugom prikladnom prostoru. U planu je suradnja s udrugama u vidu kreativnih i radionica pisanja, a potom dalje ovisno o mogućnostima.
Nastavljam i dalje s volonterskim radom u Gradskom društvu Crvenog križa u Slunju u Rekreativnom kutku za starije osobe kroz kreativne radionice i knjižni klub. Od većih projekata na području kulture slijedi organizacija 3. Noći poezije „Zvijezde pod zvijezdama“ za Dan grada Slunja, uz potporu Grada. Ono što će prvo biti realizirano u nadolazećoj godini, već tijekom siječnja, je izlazak iz tiska moje druge zbirke poezije, ljubavne poezije, u nakladi požeškog ogranka Matice hrvatske te u dogledno vrijeme i promocija. A ideja uvijek ima, samo je bitno naći plodno tlo za njihovu realizaciju. Na kraju je to uvijek dobra volja i otvorenost pojedinca, a potom i skupine, na suradnju u kojoj su svi dobitnici -pojasnila je Irena Kalan.
