Povodom vijesti da je NK Slavonija u svojevrsnoj upravljačkoj krizi upitali smo jednog od, prema rezultatima i učinjenom na samom stadionu kraj Orljave, najuspješnijih predsjednika Kluba kako on komentira upravljačku krizu u Klubu i trenutno stanje u NK Slavoniji.

Mitar Obradović prisjetio se svojih početaka u NK Slavoniji:

-Predsjednikom NK Slavonija postao sam 2011.g., na zamolbu tadašnjeg gradonačelnika i na zamolbu mojih sportskih prijatelja koji su željeli zaustaviti agoniju u koju je klub bio u tom trenutku.
Klub koji je bivšoj državi jedno vrijeme bio član jedinstvene hrvatske lige (koja je bila izuzetno jaka) te u hrvatskoj državi i član 2. hrvatske lige, te godine završio je u 1. Županijskoj ligi.

Stadion je bio slika nebrige grada o svojim sportskim objektima te je bio vrlo opasan i za samo korištenje.Okupio sam ekipu entuzijasta koji su htjeli ne samo klub vratiti u rang natjecanja koji pripada Gradu Požegi, već smo htjeli i sam stadion urediti da bude na ponos ne samo nogometašima, već cijeloj Požegi.



Uspjeli smo ono što je najteže, povratiti povjerenje igrača i publike, te smo prve godine kroz kvalifikacije s NK Željezničar vratili klub u treću HNL- istok i što je najvažnije, vratili publiku i radost na stadion. Iduće godine smo dominantno osvojili prvo mjesto u ligi i osvojili kup u Pleternici pred punim tribinama pobjedom nad najdražim sportskim suparnikom NK Slavija.- 



Ustrajan rad donio je i prve sportske uspjehe, a dobro ekonomnsko vođenje Kluba omogućilo je i uređenje eksterijera.
-Uz uspjeh seniorske ekipe svi pogoni mlađih uzrasta su također postizali izvrsne rezultate.
Uz sportske uspjehe uz puno vlastitog angažmana uprave i članova kluba, stadion je od „ružnog pačeta“ postao sportska ljepotica. Vlastitim radom uprave, navijača, trenere i igrača smo obnovili tribine, odradili drenažu na igralištu, obnovili i održavali travnjak.



Interesantno je da sam ja kao predsjednik kluba dobio kaznenu prijavu budući smo obnovili tribine uz doznačena sredstva od Grada u iznosu od 80.000,00 kn ,a troškovnik za iste radove je iznosio
300.000,00 kn. Policiji sam pokazao fotografije kako smo renovirali tribine te je bilo jasno kako smo
uspjeli toliko uštedjeti.- prisjeća se Mitar Obradović.



Ljubav prema NK Slavoniji prenosi se generacijski, a svi istinski navijači znaju da je NK Slavonija više od nogometa. To je odraz vječne ljubavi prema Gradu, sinonim za obitelj i zajedništvo.

-Na stadionu se živjelo, radilo i družilo. Ostati će mi cijeli život jedna zgoda iz tog razdoblja. Ujutro smo dolazili u 5 sati na stadion kako bi zbjegli vrućine, te je dogovor bio da se iduće jutro u pet nalazimo na stadionu. Poslijepodne na treningu, oko 17 sati zapazili smo našeg „Doktora“, starijeg izuzetno vrijednog člana kluba, kako čeka na ulazu utribine da mu se otključaju vrata. Ja sam ga upitao što čeka a on mi je odgovorio da je pet sati i da idemo raditi, da gdje su drugi? Jedva smo ga uvjerili da je 17 sati a ne pet sati ujutro. Čovjek je jednostavno poslije jutarnje smjene na tribinama bio zaspao i kada se probudio vidio je da je blizu pet sati i došao je raditi. To su bili neponovljivi trenutci.


 Na stadionu se nije pričalo o politici, nas je zanimalo samo Slavonija i stadion. Kovali smo planove kako urediti stadion za drugu HNL. Imali smo plan, nacrte i dogovore. Opet bi mi to odradili najvećim dijelom svojim angažmanom. Nažalost, netko drugi je imao neke druge planove s našim klubom.

Pitali ste me o uzrocima upravljačke krize u NK Slavonija, moja odgovor je da sport moraju voditi ljudi koji se daju svom klubu i nisu opterećeni politikom, a ne ljudi koji traže korist od sporta, a sport nikako ne smije biti plijen pobjednika na izborima. Od 2013.g. u klubu i oko kluba su ljudi (uz časne izuzetke) koji nemaju ljubav prema klubu i sportu a niti znanje.- pojašnjava Mitar Obradović.



Na pitanje bi li se vratio u NK Slavoniju te svojim zanjem i iskustvom pomogao, Mitar Obradović odgovara:

-Mnogi zaljubljenici u NK Slavoniju me pitaju bi li se vratio u Klub? Moj odgovor je naravno, to je moj
Klub i volio bih opet pomoći kako bi opet bio pun stadion, zadovoljni igrači i stadion uređen prema
standardima kakve sportska Požega zaslužuje.-



I na kraju bih se zahvalio upravi, članovima kluba, prijateljima, igračima s kojima sam od 2011.-2013., proživio iznimnu sportsku i ljudsku priču.

Hvala „Doktoru“, Branku, Frani, Darku- jednom i drugom, Bruni, Slavku, Peri, Miri, Franji,Luki...