Stjepan Lice gostovao na korizmenoj tribini u Požegi
17.3.2018. | 07:54
A.M.
IZVOR: Požeška Biskupija
Pregleda: 1582
Stjepan Lice tribini
(FOTO: Požeška Biskupija )
U Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi, 15. ožujka održana je četvrta u nizu korizmenih tribina četvrtkom kojima Požeška biskupija nastoji promicati dijalog između vjere i kulture. Gost predavač bio je Stjepan Lice, književnik i pravnik, a tema njegova predavanja bila je »Vjera i kultura vedrine«. Nakon molitve, Miroslav Paulić, profesor hrvatskoga jezika i književnosti u Katoličkoj gimnaziji s pravom javnosti u Požegi, koji je moderirao tribinom, na vrlo zanimljiv način i lijepim riječima, kako i priliči profesoru književnosti, predstavio je predavača, spomenuvši između ostalog da je gospodin Lice tajnik Pravnog fakulteta u Zagrebu, otac troje djece te književnik koji se bavi duhovnom tematikom, a opus mu je namijenjen za sve uzraste, od najmlađih do najstarijih.
Gospodin Lice je predavanje započeo retoričkim pitanjem nazočnima jesu li radosni ljudi. Za polazište govora o radosti i vedrini uzeo je Evanđelje, odnosno Radosnu vijest, i pozvao nazočne da nadahnuti geslom ovogodišnje korizme »I pođoše za njim« (Mk 1,18), uistinu i potpuno pođu za Isusom Kristom, kako se ne bi našli među onima koji su to propustili učiniti, a bili su »gotovo« pošli za njim. Ustvrdio je da ljudi najviše griješe propustom, a tek onda na druge načine (mišlju, riječju i djelom), potkrijepivši tvrdnju riječima brazilskog kardinala Heldera Camare: »Dovoljno je da se na nebu ugasi samo jedna zvijezda, da karavana u pustinji pogriješi put«. Upozorio je nazočne da će i oni zalutati s Kristova puta, ako se na nebu njihova života ugasi zvijezda zvana »egzistencijalna vedrina«. Među brojnim primjerima osoba, koje su unatoč teškim životnim iskušenjima i stradanjima sačuvale radost i vedrinu duha, istaknuo je glazbenika Lovru Matačića, koji je nakon što su mu nevino zatočenom u zatvoru priopćili da je osuđen na smrti, na zidu svoje ćelije zapisao nekoliko taktova ode radosti iz Beethovenove IX. sinfonije. Svoje izlaganje zaključio je navođenjem misli Aleksandra Solženjicina o životu s Bogom i o njegovu uvjerenju da putovi dobra čovjeku nikad neće biti zatvoreni.
U raspravi koja je uslijedila gospodin Lice je posvjedočio da je njemu uzor u vedrini bila njegova majka koja, premda je odrastala u iznimno teškim uvjetima nakon Drugoga svjetskog rata, nikada nije gubila vjeru i koja je unatoč svim nedaćama uvijek bila vedra i nasmijana. Ustvrdio je da je životna radost najdragocjenije blago koje ljudi u izazovima suvremenog svijeta mogu izgubiti te je zaključno poručio nazočnima da najbolje čuvaju svoju životnu radost kad u svakom trenutku svog života žive, svim nevoljama unatoč, žive radosno. Tribina je završena molitvom i pjesmom »Kriste, budi naša radost« te najavom sljedeće tribine koju će pod naslovom »Obitelj pred suvremenim izazovima« održati teolog Tonči Matulić.
