Kako Kubanci danas gledaju na revoluciju
05.02.2013.
Marko Barčan
Pregleda: 2689
Kubanska utvrda
(FOTO: Marko Barčan)
Čovjek koji je više od pola stoljeća na vlasti uživa ogromni respekt. Ne samo svojih zemljaka već politike i društva širom svijeta. Bila je 1959. godina kad je Fidel preuzeo vlast, svrgnuvši omraženog i korumpiranog diktatora Fulgenica Batistu. S Castrom u društvu na samom početku bilo je 80-ak gerilaca, među kojima i Che Guevara. Doista, kad je bolivijski vojnik Mario Teran 1967. išao ustrijeliti Che Guevaru, ubio je, baš kao što mu je Che i rekao: “samo običnog čovjeka”. Legenda je nastavila živjeti širom svijeta.
Vratimo se 500 godina unazad. Kolumbo dva puta plovi do Kube, 1492. i 1494. da bi dva desetljeća nakon toga započela španjolska kolonizacija. Španjolski utjecaj sadržan je i danas u jeziku, kulturi i arhitekturi. Posebno arhitekturi Havane. Havana ima poprilično razvijen fotifikacijski sustav koji je narednih stoljeća služio u obrani od gusara nemirnog karipskog područja i osvajačkih pretenzija Velike Britanije. Da mi se vratiti u to vrijeme. Normalno, da sam gusar, a ne da veslam.
Kuba se, počevši od 1868. pa sljedećih 30 godina, kroz tri rata nastojala osloboditi od Španjolske. Konačno to se događa 1898. uz pomoć SAD-a koji u tome vidi svoje interese. Sve do revolucije Kuba će biti kvazisamostalna republika, slično današnjem Portoriku koji je uključen u ustav SAD-a, no s nešto malo većom autonomijom.
Amerikanci su do revolucije bili rado viđeni gosti na otoku. Obožavali su uživati u toj egzotici koju otok nudi. Dobrodošli su oni i nakon revolucije, samo što je njima politika zbrkala glavice i ubacila određeni strah od ‘crvenih’. Unatoč embargu, Amerika i Kuba danas trguju! Kubu će svake godine posjetiti preko 100.000 samo američkih turista. Normalno možete kupiti coca-colu i neke druge američke proizvode. No, ne i napraviti facebook oglašavanje. Ovo mi je bilo zabranjeno na jedan vrlo odrješit i nepristojan način od strane Facebooka. Amerika ne dozvoljava Hrvatu da postane u Hrvatskoj poznati pisac...
Ništa zato, za zgodne Kubanke, ja sam upravo mladi pisac iz Hrvatske koji ovdje traži inspiraciju. Koja ne bi htjela biti dio nove ljubavne priče relativan je pojam. Tko zna, možda sam ja novi Oscar Hijuelos, ili malo pretenciozno reći, novi Hemingway...
Hemingway je upravo na Kubi 1951. sastavio “The Old Man and the Sea”, djelo s kojim je 1952. pobrao Pulitzera, 1954. Nobela. Ovaj hedonist i avanturist imao je više od 20 godina stalnu rezidenciju na Kubi i upravo u tim godinama do revolucije njegovo je najplodnije razdoblje.
Hijuelos također dobiva Pulitzera za “The Mambo Kings Play Songs of Love”, djelo čija je radnja smještena početkom pedesetih godina prošlog stoljeća i u kojem povezuje Kubu i New York. Ova knjiga doživjela je odličnu, a istovremeno pretužnu ekranizaciju - “Mambo Kings” (1992.). U filmu je uočljiva cijela plejada kvalitetnih kubanskih autora i odlične kubanske glazbe. Tito Peunte, Celia Cruz, Buena Vista Social Club ili Ibrahim Ferrer, starčić koji nas je napustio 2005., a koji možda najbolje utjelovljuje klasičnog Kubanca. Tijekom 18-dnevnog boravka na Kubi, snimalo se po restoranima, ulicama i trgovima, a presjek donosim u sljedećem videu.
Revolucija je uništila to zlatno doba pedesetih godina i današnja Havana ima suviše ruševan izgled. Ipak, revolucija je donijela toliku željenu samostalnost i slobodu od Amerike, no istovremeno Kuba je u svom komunizmu uvijek bila o nekome ovisna. Prije o pomoći SSSR-a, a danas joj uvelike pomaže Chavez. Kritika revolucije može se naći i u Granmi, ovdašnjim novinama. Dakle, možemo reći što ne valja u revoluciji, no ne možemo reći da je kapitalizam bolji od revolucije. Tako je rekao i Fidel: “revolucija se može kritizirati iznutra, ali ne smije izvana!” I za takve greške se ovdje ide u zatvor.
Pratite me na Facebooku: Marko Barčan Lifestyle
