Branitelj Vilim Karlović: ¨Vukovar je pobjednička žrtva i temelj domovine, to treba učiti djecu¨
21.11.2015.
Vesna Milković
Pregleda: 5776
Vilim Karlović
(FOTO: Vesna Milković)
"Ja sam samo mali, obični čovjek koji je dobio priliku ovdje nešto reći..." - ovako je sinoć počeo svoje izlaganje u pleterničkoj knjižnici Vilim Karlović autor knjige "Preživio sam Vukovar i Ovčaru". No, kada se pročita njegova biografija i bar površno prelista knjiga koju je napisao, jasno je da Vilim ni po čemu nije ni `mali` ni `običan`.
Rođen je prije 45 godina u Zagrebu, bavio se vrhunskim sportom i bio je seniorski prvak bivše države u full-kontaktu, u rujnu 1991. godine otišao je na vukovarsko bojište. Nakon pada Vukovara zarobljen je, preživio je strijeljanje na Ovčari, a potom i masakr u Veleprometu gdje je ubijeno 260 vukovarskih branitelja. Spasili su ga četnici Marko Ljuboja Mare i Predrag Milojević Kinez, kasnije optuženi za zločin . 
Vilim je na suđenju bio svjedok obrane. Šest mjeseci bio je u zarobljeništvu u Srbiji, a sva mučenja, svoja i drugih suboraca, detaljno je opisao u knjizi. Nakon svega, ponovo se vratio u rat te je sudjelovao u borbama na južnom bojištu, na Maslenici, u Bljesku, Oluji... Sudjelovao je u prilagodbi Hrvatske vojske standardima NATO-a, obučavao je prve vojnike HV-a za sudjelovanje u mirovnoj misiji u Afganistanu, bio je i borbeni instruktor jednog američkog tima.
U mirovini je od 2003.godine, pokrenuo je privatni biznis, otac je šestorice sinova. Kad danas priča o svemu što je proživio u samo 45 godina, u njegovom govoru nema ni gorčine, ni mržnje.
- Ono što se zbilo u Vukovaru zaboraviti ne trebamo, na to nas obavezuje istina, ali stvari treba gledati u kršćanskoj dimenziji. Mi smo kršćani, Isus nas je naučio praštati i mislim da trebamo iznaći snagu i poštivati svoju žrtvu, ali isto tako iznaći snagu i oprostiti, tražiti oprost u svom srcu da bi mogli stvarati našu domovinu – rekao nam je Vilim prije predstavljanja knjige.
Tijekom vukovarskih ratnih dana, a i kasnije u zarobljeništvu, kaže Vilim, bilo je nekoliko trenutaka kada se našao blizu smrti.
- Najteže mi je bilo u trenutku kada su me iz Veleprometa, nakon što sam već preživio Ovčaru, doveli u jednu kuću i nastavili mučiti. Tada sam se pomirio s tim da vjerojatno neću preživjeti. To je bio trenutak kad sam se doslovno predao Bogu i zamolio ga da me primi u svoje kraljevstvo. Ali, naravno, to je ona ljudska dimenzija kad si spreman da možeš umrijeti, no opet znaš da nada nije izgubljena jer naša je nada u našem Spasitelju – kazao je Vilim.
Iako ga uz Vukovar vežu najružniji događaji u životu, bilo je trenutaka kada se našlo vremena i za slavlje, recimo rođendana, kao i za šale.
- Bio sam uvijek izuzetno blizu bojišnice tako da nije bilo mogućnosti za neko pravo slavlje, ali mi smo znali kad je kome rođendan i onda bi to proslavili, našla bi se negdje neka kobasica. Sjećam se jednog slučaja kad nam je jedan čovjek u toj nestašici hrane i svega drugog donio punu tacnu mesa i palačinki. Znao je da smo ekipa iz Zagreba i želio nas je počastiti, a mi smo znali da u gradu fali kvasca, da jede tvrdi kruh, da u obitelji ima troje djece i stare roditelje. Bilo nam je zbog toga neugodno u prvi mah, a on je rekao:
- Za naše branitelje mora biti iako svi mi bili gladni. Nije objasnio kako je to uspio pronaći i donijeti nam.
Inače, Vukovarci imaju taj svoj smisao za humor i mnoge sam Vukovarce upoznao koji se stalno šale, tako da, iako je bilo teško i mračno, ipak su ljudi živjeli u nekakvoj svojoj radosti – ispričao je Vilim.
Danas, gotovo 25 godina nakon tragičnih događaja, na upit što je za njega Vukovar, Vilim je jasan.
- Za mene je 18. studeni rođendan moje domovine. Vukovar treba gledati kao jednu ključnu stratešku točku koja je Hrvatskoj omogućila da učvrsti svoje linije, da uspostavi obranu, da naoruža brigade i nakon toga da se i obrani, da se oslobodi. Vukovar, znači, nije samo žrtva iako ga treba poštivati kao žrtvu. On je, iako je to bio vojni poraz, bio žrtva pobjednička! Vukovar je zaista temelj naše domovine i to treba naučiti djecu.
